Na misi zahvalnici, kao što je dobar običaj, dajemo godišnji izvještaj o životu i radu u našemu samostanu i župi sv. Antuna Padovanskog.
Kao što znamo iz iskustva na kraju godine rade se bilance i zbrajaju se rezultati, predstavlja se ostvareno, govori se o dobicima i gubicima. Naglasio bih da se najvažnija naša bilanca događa na razini našega odnosa s Bogom, i kad iznosim sve ove podatke, molim da oni upućuju na taj istinski odnos s Bogom koji mi želimo živjeti u bratstvu i ljudima svjedočiti i naviještati.
U našemu samostanu žive šestorica braće. Od toga četvorica su svećenici, fra Zvonimir Lutrović, fra Josip Vukoja, fra Marijan Vidović i fra Petar Cvekan, jedan časni brat, fra Mario Moher, i jedan đakon fra Darko Grmača, koji je ovdje na đakonskom pastoralnom praktikumu. Fra Oktavijan Nekić bio je s nama do zime, odlukom Definitorija od 22. prosinca namješten je u franjevačkom samostanu u Varaždinu, gdje borave starija i bolesna braća. Bratstvu službeno pripada i fra Tonio Vučemilović, župnik u Đurđenovcu.
U samostanu i crkvi nam pomažu i vjernici laici, u kuhinji, uređenju crkve i samostana, župnom uredu, župnim katehezama i Župnom caritasu.
Na planu opće Crkve papa Franjo objavio je na svetkovinu sv. Franje u Asizu novu encikliku Svi ste vi braća o bratstvu i socijalnom prijateljstvu. Na svetkovinu Bezgrešnoga začeća papa Franjo proglasio je Godinu sv. Josipa za opću Crkvu. Crkva je trajnom molitvom, ljubavlju i blizinom pratila ljude u kušnji zarazne bolesti u čitavome svijetu.
U Crkvi u Hrvata ove godine bilo je mnogo zajedničkih djela u molitvi i pomoći za stradale i potrebne. U prvom dijelu godine je u potresu oštećena zagrebačka katedrala i franjevačka crkva i samostan na Kaptolu u Zagrebu, a u najnovijem potresu u Petrinji, Sisku, Glini i okolici stradali suljudi i velika je materijalna šteta. Izvanredne su bile kušnje koje su pokazale da je među nama i mnogo izvanrednih ljudi.
U Požeškoj biskupiji ova je godina bila Godina Božje riječi, a plod u našoj župi je da je u službu čitača primljeno dvanaestero vjernika laika. Na blagdan sv. Lovre otvorena je i blagoslovljena nova zgrada Caritasa Požeške biskupije u Cirakijevoj ulici u Požegi.
Ova će godina biti zapamćena i po novim pozivima Crkve za pomoć siromašnima i potrebnima te na djelovanje po savjesti u životu u društvu kao i na odgovornost za istinitost u medijima gdje je sve više lažnih vijesti.
Na planu naše franjevačke Provincije ove godine bio je redoviti Provincijski kapitul od 15. do 19. lipnja u Rovinju na kojem je izabran novi provincijalni ministar fra Milan Krišto, vikar fra Dragutin Bedeničić i novi Definitorij Provincije, a nakon toga na Kapitulskom kongresu u Samoboru od 13. do 17. srpnja učinjen je i novi razmještaj braće u Provinciji. Bile su promjene i u ovom bratstvu, otišli su na nove službe fra Zoran Bibić, fra Stjepan Hrkač, fra Franjo Tomašević i fra Ivica Janjić, a došla su nova braća fra Zvonimir Lutrović, fra Josip Vukoja, fra Darko Grmača i fra Petar Cvekan.
U našem samostanu i župi sv. Antuna Padovanskog u Našicama od većih događaja bila su slavlja devetnica Gospi Lurdskoj, trodnevnica sv. Antunu Padovanskom, trodnevnica Velikoj Gospi i devetnica Bezgrešnoj, kao i slavlja prve Svete pričesti i Svete potvrde.
Braća koja su na službi u ovoj župi opslužuju župnu crkvu te filijale Brezik, Seonu, Zoljan, D. Motičinu, Ceremošnjak, M. Londžicu, Granice, G. Motičinu te bolnicu.
U našoj crkvi svete mise su radnim danom u 7 i 18,30 sati. Nedjeljom su svete mise u našoj crkvi u 7,9,11, 18.30 sati, kao i na filijalama te u bolnici. Mise su posjećene, nedjeljom je broj posjetitelja kad je sve redovito oko 1000 ljudi, radnim danom oko 100. Ispovijedamo, svaki dan dežuran je jedan svećenik, nedjeljom ispovijedamo na svim misama a pred Uskrs i Božić smo cijeli dan na raspolaganju za ispovijed, dolaze i vjernici iz susjednih župa.
U našemu samostanu imamo kateheze za prvopričesnike, krizmanike, katekumene, župnu zajednicu obitelji, klub čitatelja duhovne literature, zaručničke tečajeve, molitvenu zajednicu, čitači imaju mjesečne sastanke i čitaju svaki dan na misama po rasporedu. sekciju sv. Bernarda, Hrvatsko katoličko liječničko društvo, Katoličko društvo prosvjetnih djelatnika, susret ministranata i biblijski sat. Naša braća su tu vrlo aktivna. Tu je i vrlo aktivna i vrijedna zajednica braće konfratara. U našemu samostanu djeluje također i bratstvo Franjevačkoga svjetovnog reda i bratstvo Franjevačke mladeži. Mi im dajemo prostor, duhovnu asistenciju, potporu i pomoć. Aktivan je i Župni caritas u brizi za siromašne i potrebne. Zahvaljujem vam ovom prilikom na darovima i pomoći kojom cijele godine pratite djelovanje našega Župnoga caritasa koji je naše djelo pomoći potrebnima.
Ove godine 13. rujna bili su i izbori za Župno ekonomsko vijeće koje broji pet članova. Izabrani su Rudica Čeme, Marijan Resler, Julijo Pepelko, Darko Cerovski i Miroslav Umiljanović. Oni pomažu savjetom i na druge načine naše upravljanje ekonomskim dobrima.
Župno pastoralno vijeće koje broji 12 članova pomaže djelovanje župe i njezina poslanja svojim primjerom i aktivnim vjerničkim životom te savjetom.
Braća se i dodatno obrazuju. Fra Marijan Vidović priprema doktorsku disertaciju na KBF-u u Zagrebu iz crkvene povijesti s temom: Hrvatski Katolički pokret na prostoru našičke župe od 1918. do 1941.
Braća nastupaju u medijima, na Radiju Našice fra Marijan Vidović ima emisiju Za stol s Kristom i Ave Maria, tu mu pomaže i đakon fra Darko, koji je aktivan na društvenim mrežama naše župe zajedno s vjernicima laicima.
Braća vode duhovne vježbe i duhovne obnove, primaju na razgovore, duhovno prate vjernike. Pomažemo župnicima našega dekanata kao i braći franjevcima u okolici.
U pjevačkom zboru crkve sv. Antuna aktivni su vjernici laici. Osobito su aktivni u nedjelje i za blagdane. Orguljaš je Marijan Slakić. Još je tu zbor Snaga Duha koji vodi Ema Knežević i dječji zbor koji vodi Kristina Gorera. Svira još i mlada Paula Bijuklić, a i još neki mlađi se uključuju, imamo nadarenih svirača i pjevača u župi.
Od radova je ove godine bilo popravaka i obnova u crkvi i samostanu te redovitih servisa. Promijenjeni su prozori na prvom katu samostana, zatim bio je popravak krova samostana, postavljanje pločnika ispred crkve i više drugih popravaka zbog oštećenja nakon oluje. Naš samostan je star i potrebno je mnogo toga popravljati i obnavljati. U tu svrhu potrebno je ishoditi dozvole jer naš je samostan i kulturno dobro te se svaki zahvat treba izvoditi s dozvolama Ministarstva kulture i nadležnih državnih i gradskih tijela. Tu pomaže zaista mnogo naš Grad, a i Županija.
Organiziramo nekoliko hodočašća tijekom godine, no ove godine to nije bilo moguće.
Zahvaljujemo braći na svemu što velikom požrtvovnošću nastoje činiti u svom služenju u ovome samostanu i crkvi.
Nova su vremena, što osjećamo, mnogo toga se mijenja. Crkva sa svojom dugovječnošću i duhovnim poslanjem ostaje trajan oslonac, po njezinu se služenju povezujemo s Bogom i duhovno izgrađujemo. Naša sigurnost je Bog, onaj koji je s Bogom ne treba se bojati.
Meni je velika radost kad vidim kako lijep broj ljudi, među njima djece i mladih, dolazi u našu crkvu, traži Boga i uči iskreno i redovito moliti te se trudi ozbiljno živjeti svoju vjeru. Mi ćemo se truditi da vam i u ovoj godini pružamo zdravu duhovnu hranu kao odgovor na stanje u kojem živimo.
Hvala svima koji iz ljubavi prema Bogu i iz vjere pomažete naš samostan i ovu našu crkvu i činite dobro.
Statistika za 2020. godinu u brojkama
1. Pričesti ……………………….80 000 (2019. godine 145 000)
2. Krštenja………………..98 (2019. godine 116)
3. Prvih pričesti…………….113 (2019. godine 142)
4. Krizmanika………………118 (2019. godine 116)
5. Vjenčanja ……………………..40 parova (2019. godine 57)
6. Broj polaznika Zaručničkoga tečaja…191 par (2019. godine 191)
6. Pohoda bolesnicima ……….250 (2019. godine 494)
7. Sprovoda…………………129 (2019. godine 141)
– od toga primilo sakramente umirućih………60 (2019. godine 83)
9. Ekskurzije – pastoralno djelovanje izvan župe……74(2019. godine 132)
10. Ukupno obitelji u našoj župi…….3666 (2019. godine 3708)
11. Ukupno vjernika u našoj župi………………….10235 (2019. godine 10451)
Zaključio bih da se vjernici rado okupljaju u našoj crkvi sv. Antuna Padovanskog i našemu samostanu gdje smo im mi na raspolaganju te da smo živa zajednica koja slavi Boga i gradi zajedništvo među sobom i aktivna je za dobro Crkve u Biskupiji, Domovini i svijetu.
Najzahtjevnije služenje je svakodnevno služenje. Stoga ponajviše zahvaljujem braći za svakodnevno služenje kao i svima onima koji im pomažu kroz molitvu i dobra djela. Zahvaljujem svima za gradnju zajedništva i izbjegavanjesvega što narušava zajedništvo te svima koji su pomažući duhovno i materijalno našu crkvu i samostan svjesni da time pomažu Božje djelo među nama.
Zahvaljujemo Bogu na plodovima u 2020. godini. Molimo ga da nam bude milostiv s obzirom na naše grijehe i propuste. Preporučamo mu se u novoj 2021. godini za blagoslov.
Gospodine, Isuse Kriste, ti si rekao: «Žetva je velika, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju.» Pogledaj potrebe naše Požeške biskupije i daruj joj dovoljan broj svetih svećenika, redovnika i redovnica, koji će vjerno i požrtvovno služiti tvome narodu i izvršiti tvoje poslanje.
Pohodi naše obitelji da budu zajednice ljubavi u kojima roditelji s radošću primaju djecu i pomažu da ona odrastaju u prijateljstvu s Bogom te postanu ljudi poslušni nadahnućima Duha Svetoga.
Ohrabri mlade da vjeruju ljubavi i spoznaju veličinu života stavljenog u službu drugima po svećeničkom i redovničkom zvanju, te mnoge privedu k tebi, jedinom Putu, Istini i Životu. Ti si, Gospodine, naša nada, u tebe se uzdamo! Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
Svoj zemaljski život sv. Antun je završio 13. lipnja 1231. godine, a običaj je u Crkvi da se blaženika i svetaca spominjemo upravo na dan njihova rođenja za nebo. Zato je i antunovska pobožnost obilježena brojem 13:
– u pjesmi Ak’ čudesa tražiš spominje se 13 životnih okolnosti, tj. prigoda u kojima se Svetac pokazao osobitim pomoćnikom;
– takozvana krunica sv. Antuna ima 13 otajstava;
– priprava za Svečev blagdan traje 13 tjedana, što se ne susreće kod štovanja drugih svetaca!
Mnogi od nas više ili manje revno dolazimo na pobožnosti sv. Antunu utorkom, no jeste li znali zašto baš taj dan? Naime, toga je dana 17. lipnja 1231. godine pokopan, a istoga su se dana na njegovom grobu dogodila prva čudesa. Ni to ne nalazimo u štovanju drugih svetaca.
Uoči blagdana Tijelova, možemo se uvijek sjetiti događaja u vezi s otajstvom Tijela Gospodnjeg. Svetac je jednom nevjernim kršćanima propovijedao o euharistiji i na njegovu riječ, u potvrdu istinitosti Euharistije, nijema je životinja pokleknula pred Presvetim.
Zanimljivo je da se sv. Antun pokazao ne samo kao vrstan propovjednik u razotkrivanju krivovjerskih zabluda, nego se njegova ljubav prema bratu čovjeku pokazala u posredovanju u bračnim razmiricama i zabludama, osobito ondje gdje je vladala muška ljubomora. Uvijek je našao načina, ne samo da utješi žene, nego i da urazumi njihove muževe te u brakove i obitelji donese Božji mir.
U pjesmi Ak’ čudesa tražiš spominju se i nevolje. Odnosi se to na sve one bezizlazne, mučne i teške situacije života kada osjetimo da smo ‘stisnuti uza zid’. U tom kontekstu mogu spomenuti i probleme u braku i obitelji, izgubljene stvari, strahove u raznim situacijama, ali i vremenske nepogode, kao i bolesti… Do danas nisu sa sigurnošću utvrđeni počeci pobožnosti sv. Antunu kao nalazniku izgubljenih stvari, ali čini se da su uz same početke njegova štovanja.
Na svečanosti kanonizacije sv. Antuna, u Spoletu 1232., komisijski je bio prihvaćen niz čudesa ozdravljenja: ljudi zgrčenih ruku, izobličenih udova, hromi koji su mogli jedino puzati po tlu, izobličeni od kostobolje, paralizirani i padavičari, uzeti, slijepi, gluhi i nijemi – svi su oni po Svečevom zagovoru zadobili potpuno zdravlje. U južnoj Hrvatskoj majke vjernice svoju teško oboljelu djecu i zagovorom sv. Antuna ozdravljenu djecu zavjetuju Svecu te ih iz zahvalnosti kroz neko vrijeme oblače u franjevački habit.
Evo jednog čuda vezanog uz vremenske nepogode, a dogodio se u Bourgesu u Francuskoj: „Ni crkva ni javni trg nisu bili dosta veliki da prihvate silno mnoštvo svijeta koji se slegao sa svih strana da čuje Antuna. Stoga su bili prisiljeni izaći na otvoreno polje. To je u prvi čas izgledalo vrlo ugodno jer je bio vedar ljetni dan. No, kad se Antun uspeo na propovjedaonicu, nenadano je počelo nevrijeme: vjetar je zavitlao oblake, obzorje se smračilo, a munje i gromovi stadoše naviještati naglu oluju. Preplašen se svijet počeo razilaziti, u nastojanju da na bilo koji način uhvati malo krova nad glavom. Tada im Antun reče: ‘Budite samo dobre volje i ne mičite se s mjesta, pa neće na nas pasti kap kiše.’ Ljudi povjerovaše i svi ostadoše na svojim mjestima. Antun je nastavio propovijedati. Zapljuštala je gusta kiša, kao da se nebo spojilo sa zemljom, ali slušatelji Antunovi ostadoše suhi kao onomad Izraelci pri prelasku Crvenoga mora. A ostade suho i tlo na kojem su slušatelji sv. Antuna stajali.“
Štovanje sv. Antuna traje već više od sedam stoljeća, a jedini je od svih svetaca dobio nadimak ‘svetac svega svijeta’. Štuju ga katolici istoga i zapada, kao i pravoslavci. Poznato je da su slušatelji njegovih propovijedi potajice rezali djeliće njegova redovničkog odijela kao relikvije. Bio je rječit, teološki školovan, no boležljivog i osrednjeg izgleda – ništa od toga ljudima njegovog vremena nije bilo važno, doli njegova ljubav prema svakome. Kad je umro, djeca su na ulicama Padove trčala i vikala: „Umro je naš svetac! Umro je naš svetac!“ Jedan od prvih očevidaca hodočašća na Svečev grob opisuje mnoštvo koje dolazi ‘u suzama i bosih nogu’, ‘predvođeno svećenstvom koje nosi križeve i zastave’. Hodočasnici su nosili svijeće, noć uoči blagdana proveli bi u bdjenju i onda ispovijedali svoje grijehe ispovjednicima kojih je jedva dostajalo za velike potrebe. Danas je Padova, uz Lourdes i Fatimu, najomiljenije hodočasničko mjesto na svijetu.
Za štovanje sv. Antuna vezana je i karitativna akcija „Kruh sv. Antuna“. Jeste li znali da se u našem franjevačkom samostanu na Kaptolu, gdje postoji pučka kuhinja, zahvaljujući ovoj u narodu popularnoj akciji, znao prehraniti i Tin Ujević?
I za kraj, jedna zanimljivost o jeziku sv. Antuna. Naime, 8. travnja 1263. godine, bio je određen za prijenos njegovih posmrtnih ostataka u novu grobnicu, sagrađenu u bazilici. Prije prijenosa valjalo je komisijski ustanoviti nije li grobnica možda provaljena, je li lijes s tijelom ostao zatvoren i zapečačećen i u kakvom su stanju posmrtni ostaci (tzv. rekognicija posmrtnih ostataka). Ta je dužnost povjerena sv. Bonaventuri, tadašnjem Generalu Reda. On je s uzbuđenjem promatrao otvaranje grobnice, a onda mu je zastao dah, niz lice potekle suze! Cijelo je tijelo Svečevo bilo u prahu i kosti rastavljene, samo je glava još bila presvučena kožom i pokrivena kosom. Usta su bila zatvorena. U njima nađoše jezik posve sačuvan i svježe crvene boje. Tada je sv. Bonaventura izgovorio ovu molitvu: „ O blagoslovljeni jeziče, koji si uvijek slavio Boga i poticao na njegovu hvalu! Sada se očito pokazuje kolike su tvoje zasluge pred Bogom!“ Svečev se jezik danas čuva kao posebna relikvija.
Namjerno završavamo s ovom crticom jer je sv. Antun poznat kao veliki ljubitelj i propovjednik Riječi za koju je rekao da je plodna, svespoznajna zemlja. Svoj zemaljski život proživio je poslušan toj Riječi u djelotvornoj ljubavi prema braći i sestrama svoga vremena. Neka i nama njegova ljubav prema Kristu postane uzor da jedni prema drugima budemo milosrdnog srca, dobrostivi, blagi, strpljivi te podnosimo jedni druge praštajući (v. Kol 3,12-13).
Nikolina Pavlović
(iz Dara broj 27, godina X., lipanj 2012.)
Tko? Zbor Snaga Duha
Što? Šesti rođendan
Gdje? Župa sv. Antuna Padovanskog Našice
Zašto? Jer vole Isusa…
Šest je godina prošlo otkako je u župi nekoliko duša krenulo na probe pjevanja …Toni je predvodio skupinu zaljubljenika u duhovnu glazbu nešto „lakše“ provenijencije (čitajte duhovne šansone) u želji da se animiraju mladi na večernjoj misi…i tako, kako Duh Sveti puše gdje hoće i kako hoće…mlađe su zamijenili „još mlađi“duhom…mijenjali su se voditelji (na svakome hvala Gospodinu), svećenici (na svima zahvaljujemo OPET Gospodinu)…neki su članovi otišli trbuhom za kruhom, neki studirati, mnoge je život poveo drugim stazama…ali svima nam je bila (i još uvijek je) ista želja, koliko god ponekad nespojivi…godinama, naravima, stasom i glasom…čeznemo za sljedećim: slaviti Gospodina pjesmom…
Isus na prvom mjestu…a mi ćemo nekako…vodi nas On…pjevamo Mu… na misama,klanjanjima, na vjenčanjima (nekad i na ispraćajima najdražih)…kako nas Duh pozove…
Lijepo je što imamo jedni druge, jer osim što pjevamo Gospodu svom…znamo da možemo jedni za druge moliti, biti jedni drugima potpora. Najdraže nam je to izraziti pjesmom:
“Prožmi me vatrom svoga Duha
i učini me sebi sličnijim.
Slomi me i uzmi svaki dio mog života
Ti me, Gospodine, upotrijebi.”
U Našicama, na blagdan Duhova 2016. godine.
Sretan rođendan svim članovima „Snage Duha“…a vi, ako vam zatitra srce, dođite nam, slavite s nama Gospodina !
P.S. Violine, gitare, bubnjevi ( mogu i frulice, triangl)…sve je dobrodošlo…
U našičkoj župi već dugi niz godina postoji framica. Ona se održava svake nedjelje poslije probe dječjeg zbora. Na nju dolaze djeca različitog uzrasta, od 1. pa sve do 8. Razreda. S veseljem se očekuju nova lica koja se ohrabre doći. Možda ste znali da framica postoji, ali ne i što se tamo radi. Naravno sve započinjemo zajedničkom molitvom u krugu, gdje zahvalimo Bogu jedni za druge. Zatim slijedi razgovor o nekoj već određenoj temi, te kroz druženje i radionice razrada te teme. Crtamo, pišemo, smišljamo, izrađujemo, bojamo i još mnogo toga radimo. Naravno framica ne bi postojala da u njoj nema igre. Zapravo tamo se najviše igra. Kada je lijepo vrijeme igru prebacimo na samostansko dvorište, a za one malo hladnije i kišovite dane, zabavljamo se društvenim igrama u dvorani. Ponekad gledamo neki crtić ili odemo u šetnju. Eto, pozivamo sve koji se žele zabaviti i nešto naučiti o vjeri da dođu na framicu. Tamo vas uvijek očekuje veselo društvance. Lijep pozdrav žele vam Glasnici Velikoga Kralja.
Frama, odnosno Franjevačka mladež je bratstvo mladih katolika koji se osjećaju pozvani od Duha Svetoga da žive evanđelje i da ostvare kršćanski život u bratstvu slijedeći Isusa po uzoru na skromnog, veselog i dobroćudnog sveca – sv. Franju. Frama pripada velikoj Franjevačkoj obitelji i to kao sastavni dio Franjevačkog svjetovnog reda. Framaši zajednički hodaju u franjevačkoj duhovnosti prema spoznaji vlastitog zvanja i poslanja u životu na način da svake godine daju obećanja Bogu u kojima obećaju da će kroz godinu dana živjeti Evanđelje u bratstvu Franjevačke mladeži i da će svoj mladi život posvetiti Kristu. Svaki framaš ima mogućnost pronaći sebe na framaškim tjednim susretima te na druženjima izvan susreta na kojima također djeluju i svjedoče svoju pripadnost Isusu Kristu. Jedno od najvećih bogatstava i specifičnosti Frame je Hod Frame, ljetno hodočašće koje završava posjetom u Asizu, rodnom gradu sv. Franje i sv. Klare. Frama u Hrvatskoj je osnovana 14. prosinca 1992. Jedan od osnivača je i naš dugogodišnji našički svećenik i duhovni asistent Frame Našice, fra Dragutin Bedeničić.
Mnoge generacije su prošle kroz ovo bratstvo pa pozivamo i tebe da postaneš dio ove vesele mladeži! Dakle, za sve one koji se traže u svijetu, traže društvo i svoju ulogu, koji traže da budu prihvaćeni i za sve one koji već razmišljaju o dolasku na Framu, susreti Frame Našice se održavaju svakog petka u 20:00 sati u samostanskoj dvorani.
Dođite i uvjerite se “kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti” (Ps 133, 1).
S radošću vas očekujemo!