Sakrament bolesničkog pomazanja
Trpljenje, bolest i smrt trajno prate ljudski rod i svakog pojedinca, urezani su u svakoga od nas. U isto vrijeme svatko se od nas pita: zašto trpljenje, zašto bolest, zato smrt? Pitamo se: gdje je Božja dobrota koja sve to dopušta?
Biblija nam govori da čovjek nosi trpljenje, bolest i smrt kao posljedicu (a ne kaznu!) svojega otuđenja od Boga. Pavao npr. govori: “Zbog toga, kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt” (Rim 5,12). Ali, kao što grijeh nije točka na ljudsku povijest, već spasenje i otkupljenje, tako to nije ni trpljenje, ni bolest, ni smrt.
Isus svojim životom, ponašanjem, riječima pokazuje da je nastupilo novo vrijeme. On prilazi čovjeku, zanima ga cijeli čovjek. On je uzeo na sebe ljudsku patnju i smrt. Postao nam je u svemu sličan, osim u grijehu (v. Heb 4,15).
Znamo da je Isus liječio, ozdravljao ljude. Tu brigu za bolesnike on je predao svojoj Crkvi. To je Crkva odmah shvatila. Čitamo u Jakovljevoj poslanici: “Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio oprostit će mu se” (Jak 5,14-15). To je sakrament bolesničkog pomazanja. To je molitva vjere, molitva Crkve za bolesnika, za olakšanje bolesti. A često se događa i ozdravljenje. Zato tome sakramentu treba pristupiti s vjerom. S. bolesničkog pomazanja treba primiti u svakoj ozbiljnijoj ili težoj bolesti. Stoga se taj sakrament može primiti više puta u životu i više puta u istoj bolesti.
Vrlo često je slavljenje sakramenta bol. pomazanja spojeno i s podjeljivanjem drugih sakramenata: sv. ispovijedi i pričesti. Za vrijeme slavljenja toga sakramenta trebala bi biti cijela obitelj na okupu u molitvi za bolesnika. – Samo pomazanje vrši se na čelu i na rukama bolesnika.
fra Ivan Mikić