Londžica
POVIJEST SELA
Londžica je naselje smješeno 10 km jugozapadno od grada Našica na nadmorskoj visini od 245 m. Dijelovi naselja su zaseoci: Bukovac Bektežki, Jelovac Bektežki, Mala Londžica, Marinović Brdo i Velika Londžica. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine u Londžici živi 224 stanovnika u 86 domaćinstava, a gospodarska osnova naselja su poljodjelstvo, vinogradarstvo i stočarstvo.
Čini se da je Londžica još u srednjem vijeku bilo naselje raštrkanog tipa, s više zaselaka. Prije Osmanlija postojale su dvije Londžice koje su se tada nazivale Gornja i Donja Lopšica. Prva se nalazila kod vrela Lopše, a druga kod izvora Lopšice. U doosmalijsko je doba stanovnišvo toga kraja bilo brojno jer se ovdje nalazila župa požeškog arhiđakonata. Na tom je zemljištu živjela posjednička porodica proistekla iz gradskih jobagiona Požege(jobagion = feudalčev podložnik; kmet, tj. svaki podložnik u feudalnom sustavu). Oko tvrđava u ovom kraju Osmanlije su naselile pravoslavne Vlase koji su bili u martološkoj službi (mortoloz = plaćeni vojnik u pograničnim formacijama Osmanskog carstva na Balkanu (15.-19.st.); u početku su vojnici bili regrutirani među lokalnim kršćanima, kasnije isključivo muslimani), a odavde su pobjegli 1687. godine. Godine 1702. bilo je u selu 16 takvih porodica. U sastavu kutjevačkog vlastelinstva Londžica je ostala čisto vlaško selo. 1736. godine bilo je u njoj 27 naseljenih kuća, a čak nailazimo i na točan popis tadašnjih kućedomaćina. 1750. godine Londžica ima 9 katoličkih i 28 pravoslavnih kuća.
Sredinom 20. stoljeća od spomenutih je vlaških rodova u selu bilo oko 260 potomaka. Potkraj 19. stoljeća počinju se doseljavati hrvatski Ličani, a do sredine 20. stoljeća njihovih je potomaka bilo u oko 60 kuća. Prema podacima iz 1971. godine u Londžici je živjelo 220 katolika.
Godine 1981. ovdje živi 328 stanovnika, a mjesto ima četverogodišnju školu (Cvekan, 1981.). Zanimljivo je da su prema popisu stanovništva iz 1991. godine uz Hrvate i Srbe u Londžici živjela i 3 Slovenca, 2 Slovaka i 1 Mađar.
CRKVA
Postojanje crkve zabilježio je popisivač Londžice 1702. godine, ali kao ruševinu. Prema Paškalu Cvekanu (Franjevci u Abinim Našicama, 1981.) u Londžici nema kapele. Postoji samo zvonik i u njemu zvono u čast sv. Mateju (1925. god.).
Godine 1979./1980. fra Velimir Tomašković sagradio je crkvu posvećenu sv. Mateju.
ZAŠTITNIK I DATUM PROŠTENJA
Oduvijek se u Londžici slavio blagdan sv. Mateja apostola (21. rujna).
VJERSKI ŽIVOT
Onih nekoliko katoličkih kuća iz 1750. godine bilo je dušobrižnički povezano sa Zoljanom gdje su se sahranjivali i pokojnici iz Londžice. Danas Londžica ima svoje groblje.
SVEĆENICI KROZ POVIJEST
Fra Velimir Tomašković, fra Ivan Lončar, fra Petar Mario Žagar, fra Petar Andrijanić, fra Ivan Sršan, fra Ivan Mikić, fra Nikola Dodić, fra Ivan Bošnjak, fra Antun Dodić, fra Tomislav Smiljanić i fra Josip Soldo.
Nikolina Pavlović