Granice
POLOŽAJ, POVIJEST, STANOVNICI
Mjesto Granice prostire se na jugoistočnim padinama valovitog prigorja Krndije, a udaljeno 15-ak km južno od Našica. Spojeno je lokalnom cestom Markovac Našički – Makloševac – Ceremošnjak – Granice (koja je do početka 2006. g. asfaltirana tek do iza Ceremošnjaka).
Granice su danas po broju stanovnika jedno od najmanjih naselja našičkog kraja.
Mjesto je u literaturi i povijesnim izvorima zastupljeno skromno. Najstariji spomen postojanja naselja potječe iz 1314. godine (Bosendorf) kada se spominje ime Graynche koje su naselili katolici, a bilo je sjedište Župe sv. Martina. U ispravi iz 1367. godine spominje se da se u tom mjestu nalazi župna crkva sv. Martina.
Za vrijeme turske vladavine vojvodstvo Gradište u Granice je naselilo Srbe kao martologe jer su hrvatski starosjedioci nestali (prema S. Pavičiću). 1872. godine u Granicama se spominje 19, 1882. g. 12, a 1900. g. 17 katolika. Početkom 20-tih godina 20-tog stoljeća u Granice je naseljen velik broj Zagoraca (prema S. Majstoroviću, S. Pavičiću) iz Bednje, Gornjeg Jesenja i Zlatara. Smatra se da se tada doselilo oko 120 zagorskih obitelji u mjesta Granice i Polubaše. Tako se 1912. godine broj katolika u Granicama povećao na 223, a 1936. godine na 621. Prema M. Kurenčiću (Naselja i stanovništvo SRH 1857.-1971., Zagreb, 1979.) 1953. g. u Granicama je živjelo najviše stanovnika, 791, a 2001. godine (prema neslužbenim podacima) bilo je samo 47 domaćinstava, odnosno 132 stanovnika.
Danas se Granice suočavaju s odlaskom stanovništva i mogućnošću nestanka samog mjesta…
U razdoblju Drugoga svjetskoga rata stanovništvo Granica preživjelo je izuzetno teška zbivanja u kojima su najčešće stradali nevini civili, posebno žene.
Granice su, zajedno s naseljima Polubaše i Rozmajerovac, dale 123 žrtve što čini oko 12% od ukupnog stanovništva u 1931.godini.
CRKVA
U Granicam je 1339. bila zidana srkva sv. Martina smještena negdje na brdu ispred mjesta Rozmajerovac koja je kasnije tijekom ratnih vremena srušena. Sadašnja se zidana kapelica sv, josipa u zaselku Pustara u Granicama spominje 1896. g. i danas proslavlja svoju 11. Obljetnicu postojanja. Ista je crkva kasnije preimenovana u crkvu sv. Marije.
Ona je u Drugom svjetskom ratu stradala, ali mještani su je obnovili odmah poslije rata 1945. godine. Za vrijeme i poslije Domovinskog rata crkvica je ponovno obnovljena. Dograđena je sakristija i mrtvačnica uz veliku pomoć i zalaganje fra Ivana Mikića, koji je tada služio u Granicama, i tadašnjeg gvardijana Franjevačkog samostana u Našicama fra Željka Železnjaka. Suradnjom mještana Granica i Franjevačkog samostana u Našicama izgrađeno je raspelo ispred crkvice, a zajedničkim zalaganjem mještana i URV „Hrvatski domobran“ Našice izgrađen je Spomen križ poginulim i stradalim stanovnicima Granica, Polubaša i Rozmajerovca u Drugom svjetskom ratu i u Domovinskom ratu 1991.-1995.
Sve do 1958. g. Granice su bile u sastavu našičke župe. Godine 1958. osnovana je župa Zdenkovac kojoj su tada pripale i Granice. Nakon nekog vremena župa Zdenkovac nije djelovala pa su Granice opet prešle u sastav našičke župe gdje se i sada nalaze.
ZAŠTITNIK I PROŠTENJE
Od dolaska Zagoraca u Granice slavi se zaštitnica mjesta Majka Božja, a proštenje je 8. rujna, na blagdan Male Gospe.
VJERSKI ŽIVOT
Najsadržaniji vjerski život u Granicama odvijao se u vremenu od 1947. godine, dolaskom mladog, spodobnog i nadasve nadarenog fra Filipa Gajskog rodom iz Hrvatskoga Zagorja, pa sve do njegovog odlaska iz Granica 1956. godine. U to vrijeme četiri djevojke iz sela postale su časne sestre.
Danas se sveta misa slavi svake nedjelje osim prve u mjesecu.
SLUŽBUJUĆI SVEĆENICI U GRANICAMA
Fra Sidonije Šolc, fra Hugo Hudika, fra Filip Gajski, fra Slavko Bulaja, fra Ante Perković, fra Franjo Tomašević, fra Dobroslav Salaj, fra Ivan Mikić, fra Josip Vrbanec, fra Josip Šoštarić, fra Ivan Miklenić, fra Ivan Bošnjak, fra Antun Dodić, fra Josip Anthony Kešina i fra Igor Andrijević, fra Celzo Vlahović.
Stjepan Klasić
(Stjepan Klasić i sur., Zagorci u Granicama, Našice, 2005.)