Župa sv. Antuna Padovanskog Našice

Kada bolest pokuca na vrata, svi se osjećamo ugroženi, bespomoćni te osjećamo potrebu za tuđom pomoći; želimo što prije ozdraviti ili pak staviti bolest pod kontrolu. Bolesnici koji boluju od kroničnih bolesti moraju se još naviknuti na svoju bolest, živjeti s njom, prilagođavajući svoj život zahtjevima same bolesti, a sve bez nade u potpuno izlječenje i u strahu od mogućih komplikacija.

Tu je velika i časna uloga zdravstvenih djelatnika. No, ljudi u takvim životnim situacijama traže i očekuju pomoć i na duhovnoj razini, tj. pomoć svećenika i određenu pastoralnu skrb. To je već odavno poznato te su još prije 2. svjetskog rata bile izgrađene crkve i kapelice u krugu nekih većih bolnica. Najpoznatija je crkva izgrađena u Kliničkoj bolnici Sestara milosrdnica u Zagrebu (Vinogradska). Danas pak postoje i tri bolničke župe u Zagrebu, a najveća je Župa sv. Barbare na Rebru. Treba naglasiti da se nakon demokratskih promjena u našem društvu i u drugim bolnicama osigurao prostor za kapelice ili su pak izgrađene kapelice izvan takvih prostora (Našice, Sl. Brod, Nova Gradiška). Na taj način te kapelice postaju jezgra pastoralnog djelovanja.

Prije nekoliko su godina potpisani i ugovori između Svete Stolice i Hrvatske države o pastorlanoj skrbi u bolnicama u kojima su naznačene određene međusobne obveze. To još nije u potpunosti zaživjelo, ali sad mjesni biskupi određuju kapelane u pojedinim bolnicama. Naš biskup msgr. dr. Antun Škvorčević, za kapelana našičke bolnice imenovao je našeg pokojnog župnika, fra Ivana Mikića. Danas je kapelan fra Dragutin Bedeničić.

Što bi zapravo obuhvaćala pastoralna skrb bolesnika u bolnici? To je u prvom redu mogućnost primanja svetih sakramenata (sv. ispovijedi, sv. pričesti, bolesničkog pomazanja), te kao vrhunac – slavlje svete mise. Posebno je važna podjela sakramenata teškim bolesnicima koji su vezani uz svoje bolesničke postelje. Pacijenti često žele savjet ili razgovor sa svećenikom.

Dakle, shvaćajući da je bolesnik cjelovito biće, kome nije dovoljno liječiti samo tijelo, nego i duh i dušu, tj. ne liječiti bolest nego bolesnika, počeli smo u našoj bolnici već od 1991. godine sa služenjem nedjeljnih svetih misa za naše bolesnike i osoblje koje je taj dan u službi. Mise su se u početku slavile u društvenoj prostoriji bolnice, smještenoj u podrumu pokraj kuhinje. Prostor je bio rađen za sasvim drugu namjenu, bio je nepristupačan težim bolesnicima i neprimjeren misnim slavljima na kojima se okupljalo više ljudi (Svjetski dan bolesnika).

Stoga se došlo na ideju o potrebi izgradnje odgovarajućeg prostora, tj. bolničke kapelice. Prostor je trebao biti potpuno odvojen, a ipak povezan međuprostorom s bolnicom da pacijenti ne moraju izlaziti iz bolnice. Nositelj ideje, autor idejnog i provedbenog projekta, voditelj građevinskog nadzora i cijele stručno-tehničke ekipe bio je inž. Julijan Domanovac. Materijalna i novčana sredstva prikupljena su isključivo na dobrotvornoj osnovi, a sama izgradnja je bila povjerena izvođaču „Našičkom interijeru“.

Kamen temeljac blagoslovljen je na blagdan Gospe Lurdske 1997. na svečanom misnom slavlju koje je predslavio tadašnji provincijal Provincije Sv. ćirila i Metoda, fra Lucije Jagec.

Prigodom hodočašća u Lurd u rujnu 1997. nabavljen je kip Gospe Lurdske i blagoslovljen na sv. misi pred Lurdskom pećinom.

Velika je vrijednost što je kapelica povezana s predvorjem bolnice, stalno je otvorena i u njoj se gotovo uvijek može zateći nekoga u molitvi. Površina same kapelice je oko 70 m² uz pridodane prostorije, tj. manju sakristiju i ispovjedaonicu. Predvorje kapelice, kojim je povezana s predvorjem bolnice veliko je oko 20 m² te smo u njemu namjestili nekoliko stolova sa stolicama za sjedenje, odmor ili čitanje literature uglavnom duhovnog sadržaja iz naše male knjižnice koja nudi oko 200 naslova.

Za samu je kapelicu nabavljeno 30 stolica, a oltar, ambon i tabernakul su izrađeni prema zamisli ing. Domanovca. S lijeve strane svetišta postavljen je kip Majke Božje Lurdske, a s desne kip sv. Josipa, izrađen od orahova drveta i poklon je našeg osječkog prijatelja, umjetnika Mate Tijardovića. Isti je umjetnik u oblicama breze izradio postaje križnog puta blagoslovljene 24. veljače 2004.

Svete se mise u kapelici slave ponedjeljkom u 17,00 sati. Prije njih se u kapelici moli krunica, a u vrijeme korizme križni put koji predvode zdravstveni djelatnici. Uz bolesnike i osoblje na misu dolaze i ostali građani. Ako ih pacijenti pozovu, svećenici odlaze i na odjele. Ovdje je važno naglasiti izvrsnu suradnju zdravstvenih djelatnika i naših franjevaca.

dr. Slavko Žagar