Što je Frama?

Frama, odnosno Franjevačka mladež je bratstvo mladih katolika koji se osjećaju pozvani od Duha Svetoga da žive evanđelje i da ostvare kršćanski život u bratstvu slijedeći Isusa po uzoru na skromnog, veselog i dobroćudnog sveca – sv. Franju. Frama pripada velikoj Franjevačkoj obitelji i to kao sastavni dio Franjevačkog svjetovnog reda. Framaši zajednički hodaju u franjevačkoj duhovnosti prema spoznaji vlastitog zvanja i poslanja u životu na način da svake godine daju obećanja Bogu u kojima obećaju da će kroz godinu dana živjeti Evanđelje u bratstvu Franjevačke mladeži i da će svoj mladi život posvetiti Kristu . Svaki framaš ima mogućnost pronaći sebe na framaškim tjednim susretima te na druženjima izvan susreta na kojima također djeluju i svjedoče svoju pripadnost Isusu Kristu. Jedno od najvećih bogatstava i specifičnosti Frame je Hod Frame, ljetno hodočašće koje završava posjetom u Asizu, rodnom gradu sv. Franje i sv. Klare. Frama u Hrvatskoj je osnovana 14. prosinca 1992. Jedan od osnivača je i naš dugogodišnji našički svećenik i duhovni asistent Frame Našice, fra Dragutin Bedeničić. Frama Našice, koja je ujedno i jedna od najstarijih Frama u Hrvatskoj, osnovana je … Mnoge generacije su prošle kroz ovo bratstvo pa pozivamo i tebe da postaneš dio ove vesele mladeži! Dakle, za sve one koji se traže u svijetu, traže društvo i svoju ulogu, koji traže da budu prihvaćeni i za sve one koji već razmišljaju o dolasku na Framu, susreti Frame Našice se održavaju svakog petka u 20:00 sati u samostanskoj dvorani. Dođite i uvjerite se “kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti” (Ps 133, 1). S radošću vas iščekujemo!

217

Bog je istinit i kad objavljuje sebe: pouka koja dolazi od Njega jest “zakon istine” (Mal 2,6). Kad pošalje svoga Sina u svijet, to će biti “da posvjedoči za istinu” (Iv 18,37). “Znamo, da je Sin Božji došao i dao nam razum da poznamo Istinitoga” (1 Iv 5,20). (KKC 217)

219

Božja se ljubav prema Izraelu uspoređuje s ljubavlju oca prema sinu, i jača je od majčinske ljubavi prema djeci. Bog ljubi svoj narod više nego muž svoju ženu; Božja će ljubav pobijediti i najgoru nevjeru; ići će do najdragocjenijeg dara: “Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca” (Iv 3,16). (KKC 219)

Krvavi novac

‘Krvavi novac’ je dokumentarni film koji otkriva pravu istinu koja stoji iza industrije pobačaja u SAD-u.

 

Dokumentarac istražuje povijest pobačaja, od slučaja ‘Roe vs. Wade’ i prvih klinika za pobačaje, do borbe za spašavanje života nerođenih.

 

Ono što je posebice važno jest da film raskrinkava povezanost onih koji zarađuju na pobačajima s preuranjenom seksualizacijom djece kroz spolni odgoj.

 

Pogledajte šokantnu priču kako se majke u SAD-u navode na ubojstvo svoje djece!

 

Sakrament bolesničkog pomazanja

Trpljenje, bolest i smrt trajno prate ljudski rod i svakog pojedinca, urezani su u svakoga od nas. U isto vrijeme svatko se od nas pita: zašto trpljenje, zašto bolest, zato smrt? Pitamo se: gdje je Božja dobrota koja sve to dopušta?

Biblija nam govori da čovjek nosi trpljenje, bolest i smrt kao posljedicu (a ne kaznu!) svojega otuđenja od Boga. Pavao npr. govori: “Zbog toga, kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt” (Rim 5,12). Ali, kao što grijeh nije točka na ljudsku povijest, već spasenje i otkupljenje, tako to nije ni trpljenje, ni bolest, ni smrt.

Isus svojim životom, ponašanjem, riječima pokazuje da je nastupilo novo vrijeme. On prilazi čovjeku, zanima ga cijeli čovjek. On je uzeo na sebe ljudsku patnju i smrt. Postao nam je u svemu sličan, osim u grijehu (v. Heb 4,15).

Znamo da je Isus liječio, ozdravljao ljude. Tu brigu za bolesnike on je predao svojoj Crkvi. To je Crkva odmah shvatila. Čitamo u Jakovljevoj poslanici: “Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio oprostit će mu se” (Jak 5,14-15). To je sakrament bolesničkog pomazanja. To je molitva vjere, molitva Crkve za bolesnika, za olakšanje bolesti. A često se događa i ozdravljenje. Zato tome sakramentu treba pristupiti s vjerom. S. bolesničkog pomazanja treba primiti u svakoj ozbiljnijoj ili težoj bolesti. Stoga se taj sakrament može primiti više puta u životu i više puta u istoj bolesti.

Vrlo često je slavljenje sakramenta bol. pomazanja spojeno i s podjeljivanjem drugih sakramenata: sv. ispovijedi i pričesti. Za vrijeme slavljenja toga sakramenta trebala bi biti cijela obitelj na okupu u molitvi za bolesnika. – Samo pomazanje vrši se na čelu i na rukama bolesnika.

fra Ivan Mikić

Ukratko o našem župnom zboru

Crkveno zborno pjevanje u Našicama ima dugu tradiciju. Kroz povijest su zborovođe bili fratri ili časne sestre, a od 1994. g. crkveni zbor u Našicama vodi prof. Marijan Slakić, prva svjetovna osoba u toj ulozi.

Zbor danas broji oko četrdesetak  članova. Osim što mise nedjeljom u 11 i blagdanima čini svečanijima, zbor je održao i  puno koncerata u našoj crkvi, ali i mnogim crkvama i dvoranama u Hrvatskoj. Za istaknuti je nastup u Koncertnoj dvorani «Lisinski» u Zagrebu povodom 100. obljetnice Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda (2000. g.)  Često surađuje i s drugim glazbenicima: tamburaškim orkestrom HKD «Lisinski», gitaristom Darkom Silađijem, orguljašima Zvonimirom Jurčevićem, prof. Dariom Vlajnić, sopranisticom prof. Vesnom Jaić, mezzosopranisticom Blaženkom Targuš i dr.

Osim nastupa, zboraši se ugodno druže i na brojnim izletima i hodočašćima.

Za život jedne župe svakako je važno imati dobar i brojan crkveni zbor. Stoga Vas pozivamo da se pridružite jer tko pjeva dvostruko moli.

Probe zbora su utorkom poslije večernje svete mise.

Image

Sekcija sv. Bernarda PD “Krndija” Našice

planinari

Pri planinarskom drušvu “Krndija” u Našicama je 10. listopada 1994. godine osnovana Sekcija sv. Bernarda. Svaki je član društva ujedno i član Sekcije, ukoliko sudjeluje u programu njezina rada.

Zašto planinarenje povezati s vjerom i zašto sv. Bernard? 

Planinarenjem, uspinjanjem dolazimo do svoga cilja, odredišta, planinarske kuće, željenog vrha. Za postizanje oga krajnjeg cilja moramo uložiti i određeni, veći ili manji fizički napor, proliti znoj, namučiti se, izaći iz svoje svakodnevice, žrtvovati svoj komoditet i komfor te svakako imati i određenu psihičku stabilnost. Zato je planinarenje toliko slično našim svakodnevnim životnim putovima, na kojima također, ako želimo doći do nekog cilja, nekog životnog vrhunca moramo uložiti određeni napor. Zato je jasno zašto na planinskim vrhovima stoje križevi, često čak i pravi spomenici, i kada se uspinjemo nekom vrhu, sve smo bliži križu, Bogu. Isto je tako i s našim životnim putovima, sve smo bliže krajnjem cilju.

U programu rada PD “Krdnija” uvršten je i program rada Sekcije pa ističemo neke godišnje aktivnosti, koje su sad već tradicionalne:

  • sudjelovanje na Pohodu mira na Sv. Geru (u siječnju);
  • Našički planinarski križni put (prvi je održan 1994. godine);
  • ostali planinarski križni putovi (samoborski, pleternički, biskupijski);
  • hodočašće u Mariju Bistricu pješačenjem od Zagreba (prvo je održano 1993. godine);
  • Gospa od Suza u Pleternici (31. kolovoza);
  • hodočašće na Trsat uz planinarenje po Gorskom Kotaru (prvo je održano 2001. godine);
  • polaganje vijenaca na Crni potok (na Dušni dan).

Uspješno surađujemo s Katoličkim planinarskim društvom “Stanko Kempny” iz Zagreba, Planinarskom bratovštinom sv. Bernarda iz Samobora, Planinarskom udrugom sv. Franje pri FSR-u iz Zagreba, te sekcijama sv. Bernarda iz Pleternice, Bjelovara, Ferdinadovca, Koprivnice.

Pridružite nam se!

                                                                                                   Slavko Žagar

Sveti Bernard iz Aoste je živio u 11. stoljeću i djelovao u Aosti, gradiću na talijansko-francuskoj granici. Kako se Aosta nalazi u Alpama, okružena velikim vrhovima i planinama, on je znao dočekivati izmorene i iscrpljene putnike koji su prelazili planinu.

Radi toga je dao izgraditi i planinarska utočišta na glavnim prijevojima, a glavni je prijevoj Gran San Bernardo sa svojim gostinjcem koji je i danas u funkciji.

O štovanju sv. Bernarda govore mnogobrojne biskupije i planinarske crkvice posvećene njegovom imenu.

Planinari katolici, kao i ljudi koji žive u planinama, uzeli su ga za svoga zaštitnika. 

1 13 14 15 16