Sekcija sv. Bernarda PD “Krndija” Našice
Pri planinarskom drušvu “Krndija” u Našicama je 10. listopada 1994. godine osnovana Sekcija sv. Bernarda. Svaki je član društva ujedno i član Sekcije, ukoliko sudjeluje u programu njezina rada.
Zašto planinarenje povezati s vjerom i zašto sv. Bernard?
Planinarenjem, uspinjanjem dolazimo do svoga cilja, odredišta, planinarske kuće, željenog vrha. Za postizanje oga krajnjeg cilja moramo uložiti i određeni, veći ili manji fizički napor, proliti znoj, namučiti se, izaći iz svoje svakodnevice, žrtvovati svoj komoditet i komfor te svakako imati i određenu psihičku stabilnost. Zato je planinarenje toliko slično našim svakodnevnim životnim putovima, na kojima također, ako želimo doći do nekog cilja, nekog životnog vrhunca moramo uložiti određeni napor. Zato je jasno zašto na planinskim vrhovima stoje križevi, često čak i pravi spomenici, i kada se uspinjemo nekom vrhu, sve smo bliži križu, Bogu. Isto je tako i s našim životnim putovima, sve smo bliže krajnjem cilju.
U programu rada PD “Krdnija” uvršten je i program rada Sekcije pa ističemo neke godišnje aktivnosti, koje su sad već tradicionalne:
- sudjelovanje na Pohodu mira na Sv. Geru (u siječnju);
- Našički planinarski križni put (prvi je održan 1994. godine);
- ostali planinarski križni putovi (samoborski, pleternički, biskupijski);
- hodočašće u Mariju Bistricu pješačenjem od Zagreba (prvo je održano 1993. godine);
- Gospa od Suza u Pleternici (31. kolovoza);
- hodočašće na Trsat uz planinarenje po Gorskom Kotaru (prvo je održano 2001. godine);
- polaganje vijenaca na Crni potok (na Dušni dan).
Uspješno surađujemo s Katoličkim planinarskim društvom “Stanko Kempny” iz Zagreba, Planinarskom bratovštinom sv. Bernarda iz Samobora, Planinarskom udrugom sv. Franje pri FSR-u iz Zagreba, te sekcijama sv. Bernarda iz Pleternice, Bjelovara, Ferdinadovca, Koprivnice.
Pridružite nam se!
Slavko Žagar
Sveti Bernard iz Aoste je živio u 11. stoljeću i djelovao u Aosti, gradiću na talijansko-francuskoj granici. Kako se Aosta nalazi u Alpama, okružena velikim vrhovima i planinama, on je znao dočekivati izmorene i iscrpljene putnike koji su prelazili planinu.
Radi toga je dao izgraditi i planinarska utočišta na glavnim prijevojima, a glavni je prijevoj Gran San Bernardo sa svojim gostinjcem koji je i danas u funkciji.
O štovanju sv. Bernarda govore mnogobrojne biskupije i planinarske crkvice posvećene njegovom imenu.
Planinari katolici, kao i ljudi koji žive u planinama, uzeli su ga za svoga zaštitnika.