Kategorija: Vijesti

Sveta Elizabeta Ugarska – kraljevska kći koja je izabrala siromašne

sveta-Elizabeta
Danas Crkva slavi svetu Elizabetu Ugarsku, ugarsku, ali i hrvatsku princezu, jednu od najpoznatijih svetica franjevačke duhovnosti i uzor kršćanske ljubavi prema siromašnima.

Elizabeta je rođena 1207. godine kao kći ugarsko-hrvatskog kralja Andrije II. i Gertrude Meranske. Još kao djevojčica zaručena je za Ludviga, nasljednika tirinškoga velikaškog roda, te je odvedena na njegov dvor. Ondje nije uvijek nailazila na razumijevanje ni naklonost, no unatoč hladnoći dvorskoga okruženja izrasla je u lijepu i plemenitu djevojku. Dok su drugi uživali u raskoši i zabavama, Elizabeta je svoje vrijeme i imetak posvećivala molitvi, djelima milosrđa i pomoći siromašnima.

Kada je stasala za udaju, udala se za Ludviga, s kojim je živjela u ljubavi i međusobnom poštovanju. No njihova sreća nije dugo trajala. Ludvig je krenuo u križarski rat, s kojega se nikada nije vratio. Nakon njegove smrti Elizabeta se suočila s neprijateljstvom i nepravdom na dvoru. Svekar ju je protjerao, nastojeći osigurati nasljedstvo svome sinu, a ona je ostala bez doma i zaštite. Oduzeta joj je čak i skrb nad vlastitom djecom, dok je sama bila prepuštena brizi strogoga svećenika.

Unatoč svemu, nije odustala od svoga poslanja. Nastavila je živjeti skromno, u postu, molitvi i služenju potrebitima. Priključila se franjevačkom Trećem redu, a iscrpljena odricanjem i brigom za siromašne preminula je 1231. godine, u dobi od samo 24 godine.

Već za života Elizabeta je uživala glas svetosti, a njezina nesebična ljubav prema bližnjima nadahnula je brojne legende. Jedna od najpoznatijih pripovijeda kako ju je jedne zimske večeri, dok je u pregači iz dvorca iznosila hranu za siromašne, zaustavio suprug i upitao što skriva. Kada je otvorila pregaču, umjesto hrane pred njima su se ukazale prekrasne, mirisne ruže. Zadivljen tim prizorom, suprug se sagnuo da je poljubi, a njezino je lice, prema predaji, zasjalo nebeskim sjajem.

Druga legenda govori o tome kako je Elizabeta jednoga dana susrela gubavca, dovela ga u svoj dom i položila u vlastitu bračnu postelju. Kada se suprug vratio, njegova majka optužila ju je da je u postelju primila nepoznatoga muškarca. No kada je suprug ušao u ložnicu, umjesto gubavca na krevetu je ugledao samoga raspetoga Krista. Tako je, prema predaji, njezina ljubav prema odbačenima postala mjesto susreta s Kristom.

U sakralnoj ikonografiji sveta se Elizabeta najčešće prikazuje odjevena u franjevački habit, s pregačom punom ruža, koja je postala njezin prepoznatljiv simbol. Ponekad je prikazana i s trostrukom krunom, znakom njezina kraljevskog podrijetla.

Zaštitnica je pekara, prosjaka, mladenki i Trećega franjevačkog reda.

Život svete Elizabete podsjeća nas da se istinska veličina ne mjeri bogatstvom, podrijetlom ni položajem, nego ljubavlju koju darujemo drugima. Odrekavši se kraljevskih povlastica, izabrala je služiti onima koje je svijet često zaboravljao. Upravo je u toj ljubavi pronašla svoje najveće kraljevstvo.

Za današnji blagdan članovi našeg Franjevačkog svjetovnog reda pripremali su se trodnevnicom, a na večernjoj misi proslavit će blagdan svoje zaštitnice uz primanje novih članova.

Foto:ilustracija

Inicijativa „Zvon za Vukovar“: Crkvena zvona oglasit će se u 18 sati i 11 minuta

Zvona-crkva-sv.-Filipa-i-Jakova-Vukovar-mala

Župnik Župe sv. Filipa i Jakova u Vukovaru, fra Marko Ćosić, uputio je poziv upraviteljima kršćanskih crkava da se i ove godine pridruže inicijativi „Zvon za Vukovar“.

Poziv se odnosi na oglašavanje crkvenih zvona u srijedu, 18. studenoga, u 18 sati i 11 minuta, čime će se, i na ovaj način, obilježiti Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.

– Neka nas zvuk zvona ujedini u zajedničkom sjećanju na sve poginule, nestale i ranjene. Neka glas naših zvona bude i poziv na molitvu za mir – mir u našim srcima, našoj domovini i cijelome svijetu. Neka zvuk crkvenih zvona probudi savjesti onih koji mogu pomoći da se nestali pronađu. – rekao je fra Marko uime vukovarskih franjevaca.

Foto: Župa sv. Filipa i Jakova/T.Justić

Najavljeno 9. Biblijsko bdjenje

 Biblijsko bdijenje
S radošću vas pozivamo na Biblijsko bdijenje u našoj župi. Bdjenje će započeti u ponedjeljak 30. studenog  euharistijskim slavljem u 11 sati u bolničkoj kapelici Gospe Lurdske.
Svi koji žele sudjelovati u čitanju Biblije mogu se prijaviti pozivom na brojeve mobitela 091/4935868 ili 091/5316569.
 
Biblija će se čitati pet dana i noći bez prestanka.
Podsjetimo, prošle godine u bdjenju su sudjelovala 134 čitača. Od toga je Bibliju čitalo 120 žena i 14 muškaraca. Po prvi puta prošle godine se u čitanje Biblije uključila 21 osoba, dok je njih 27 čitalo osmu godinu zaredom.

Crkva danas slavi Posvetu Lateranske bazilike

Lateranska bazilika (600 x 338)

U Katoličkoj crkvi danas se slavi Posveta Lateranske bazilike, stolne crkve rimskih biskupa. Povijesni zapisi kažu da je baziliku posvetio papa Silvestar I. 9. studenoga 324. godine. 

Basilicae maiores ili glavne bazilike u Katoličkoj Crkvi, još se zovu i papinske bazilike. Sve četiri nalaze se u Rimu te predstavljaju nekadašnja najvažnija kršćanska središta i sjedišta četiri patrijarha. Najstarija i majka svih crkava jest bazilika svetog Ivana Lateranskog koja predstavlja sjedište rimskog patrijarha, tj. Pape. Druga bazilika je bazilika svetog Petra u Rimu i simbolično predstavlja sjedište carigradskog patrijarha. Sjedište aleksandrijskog patrijarha je bazilika svetog Pavla izvan zidina, a sjedište antiohijskog patrijarha je bazilika Svete Marije Velike. Sve ostale bazilike u Rimu, a i u svijetu, nazivaju se basilicae minores, odnosno male bazilike.

Mater et caput – majka i glava

Najstarija i glavna bazilika katoličke vjere jest bazilika svetog Ivana Lateranskog, iako je vrlo često mišljenje javnosti da je bazilika svetog Petra u Rimu prva po značaju. Takvo se mišljenje razvilo vrlo vjerojatno zbog položaja unutar vatikanskih zidina i same veličine bazilike svetog Petra.

Unatoč tome, Lateranska bazilika je i jedina arhibazilika, rimska katedrala i službeno sjedište rimskog biskupa odnosno Pape. Službeni naziv bazilike može se pročitati na fasadi iznad glavnog ulaza u baziliku, a glasi ovako: Arhibazilika Presvetog Spasitelja, Svetog Ivana Krstitelja i Svetog Ivana Evanđelista na Lateranu. Na ulasku u baziliku može se također vidjeti i opis: Sacrosancta Lateranenis ecclesia omnium Urbis et Orbis ecclesiarum mater et caput, što bi u prijevodu značilo: Sveta lateranska crkva majka je i glava svih crkava grada i svijeta.

Najstarija bazilika

Lateranska bazilika svoje začetke ima u 4. stoljeću, nakon što je car Konstantin Milanskim ediktom (313. g.) proglasio ravnopravnost svih vjera unutar Rimskog Carstva, uključujući i kršćanstvo. Isti car je darovao tadašnjem papi Miltijadu drevni posjed obitelji Lateran na kojem je zatim izgradio baziliku, krstionicu i patrijarsko sjedište, gdje su stanovale pape do avignonskog doba (1309. g.). Sam posjed se nalazio na jednom od sedam rimskih povijesnih brežuljaka, Celiju. Povijesni zapisi govore nam da ju je po završetku izgradnje posvetio papa Silvestar I., 9. studenog 324. godine, kada se ujedno i slavi blagdan posvete Lateranske bazilike. Taj događaj čini je i prvom posvećenom bazilikom kršćanskoga svijeta. Tada je dobila ime Presvetog Spasitelja, a tek su se tijekom 10. i 12. stoljeća nadodala imena svetog Ivana Krstitelja i svetog Ivana Lateranskog.

 

Zanimljivosti

  • U Lateranskoj bazilici zasjedalo je pet općih crkvenih sabora: 1123., 1139., 1179., 1215. i 1515. (Lateranski koncili).
  • Nalazi se 6 kilometara od Vatikana.
  • U Bazilici je zaređen Ivan Ravenjanin za prvog solinskog biskupa, 640. godine.
  • Papa Bonifacije VIII. je u ovoj bazilici 1300. godine otvorio Svetu jubilarnu godinu.
  • 140 metara je visoka, 73 metra je široka.
  • Glavna lađa je dugačka 90 metara.

Izvor: Veritas – Glasnik sv. Antuna Padovanskog /foto:T.Justić

1 2 3 4