Sveta Elizabeta Ugarska – kraljevska kći koja je izabrala siromašne

sveta-Elizabeta
Danas Crkva slavi svetu Elizabetu Ugarsku, ugarsku, ali i hrvatsku princezu, jednu od najpoznatijih svetica franjevačke duhovnosti i uzor kršćanske ljubavi prema siromašnima.

Elizabeta je rođena 1207. godine kao kći ugarsko-hrvatskog kralja Andrije II. i Gertrude Meranske. Još kao djevojčica zaručena je za Ludviga, nasljednika tirinškoga velikaškog roda, te je odvedena na njegov dvor. Ondje nije uvijek nailazila na razumijevanje ni naklonost, no unatoč hladnoći dvorskoga okruženja izrasla je u lijepu i plemenitu djevojku. Dok su drugi uživali u raskoši i zabavama, Elizabeta je svoje vrijeme i imetak posvećivala molitvi, djelima milosrđa i pomoći siromašnima.

Kada je stasala za udaju, udala se za Ludviga, s kojim je živjela u ljubavi i međusobnom poštovanju. No njihova sreća nije dugo trajala. Ludvig je krenuo u križarski rat, s kojega se nikada nije vratio. Nakon njegove smrti Elizabeta se suočila s neprijateljstvom i nepravdom na dvoru. Svekar ju je protjerao, nastojeći osigurati nasljedstvo svome sinu, a ona je ostala bez doma i zaštite. Oduzeta joj je čak i skrb nad vlastitom djecom, dok je sama bila prepuštena brizi strogoga svećenika.

Unatoč svemu, nije odustala od svoga poslanja. Nastavila je živjeti skromno, u postu, molitvi i služenju potrebitima. Priključila se franjevačkom Trećem redu, a iscrpljena odricanjem i brigom za siromašne preminula je 1231. godine, u dobi od samo 24 godine.

Već za života Elizabeta je uživala glas svetosti, a njezina nesebična ljubav prema bližnjima nadahnula je brojne legende. Jedna od najpoznatijih pripovijeda kako ju je jedne zimske večeri, dok je u pregači iz dvorca iznosila hranu za siromašne, zaustavio suprug i upitao što skriva. Kada je otvorila pregaču, umjesto hrane pred njima su se ukazale prekrasne, mirisne ruže. Zadivljen tim prizorom, suprug se sagnuo da je poljubi, a njezino je lice, prema predaji, zasjalo nebeskim sjajem.

Druga legenda govori o tome kako je Elizabeta jednoga dana susrela gubavca, dovela ga u svoj dom i položila u vlastitu bračnu postelju. Kada se suprug vratio, njegova majka optužila ju je da je u postelju primila nepoznatoga muškarca. No kada je suprug ušao u ložnicu, umjesto gubavca na krevetu je ugledao samoga raspetoga Krista. Tako je, prema predaji, njezina ljubav prema odbačenima postala mjesto susreta s Kristom.

U sakralnoj ikonografiji sveta se Elizabeta najčešće prikazuje odjevena u franjevački habit, s pregačom punom ruža, koja je postala njezin prepoznatljiv simbol. Ponekad je prikazana i s trostrukom krunom, znakom njezina kraljevskog podrijetla.

Zaštitnica je pekara, prosjaka, mladenki i Trećega franjevačkog reda.

Život svete Elizabete podsjeća nas da se istinska veličina ne mjeri bogatstvom, podrijetlom ni položajem, nego ljubavlju koju darujemo drugima. Odrekavši se kraljevskih povlastica, izabrala je služiti onima koje je svijet često zaboravljao. Upravo je u toj ljubavi pronašla svoje najveće kraljevstvo.

Za današnji blagdan članovi našeg Franjevačkog svjetovnog reda pripremali su se trodnevnicom, a na večernjoj misi proslavit će blagdan svoje zaštitnice uz primanje novih članova.

Foto:ilustracija