Objave od: Matko Čeme

Božić – Svetkovina Isusova rođenja – 25. 12. 2019.

1. Dragi vjernici, svima vama i vašim obiteljima, mi franjevci koji djelujemo u ovoj našoj župi Sv. Antuna Padovanskog, najiskrenije čestitamo i želimo sretan i blagoslovljen Božić! Na poseban način zahvaljujemo za suradnju i sve dobro koje činite prema nama franjevcima u ovoj župi. Preporučamo se i nadalje dobroti.

2. Obitelji Anđelić i Šebetić zahvaljujemo za darovane borove za crkvu. Zahvaljujemo za darovane čokolade za djecu koje su darovali Josip Anđelić, Rudica Čeme, Marijan Miškulin, Josip Suk, Slavica Uremović, Snježana Kreš, Ivan Sporinski i Igor Gardaš.
Iskrena hvala svim suradnicima koji su nam i ove godine nam velikodušno pomogli pri uređenju okoliša, čišćenju samostana, postavljanju borova i uređenju jaslica, te ukrašavanju crkve za božićne blagdane.
Na Božić nema svete mise u bolničkoj kapelici.

Počela katolička malonogometna liga – prva pobjeda naše župe

Danas je počela katolička malonogometna liga u našoj požeškoj biskupiji. Prijavilo se 21 ekipa. Liga je počela sa svetom misom u crkvi sv. Lovre u Požegi koju je predvodio požeški biskup msnr. Antun Škorčević. Naša ekipa župe sv. Antuna Padovanskog igra u sastavu: Toni Vučemilović, Tomislav Rukavina, Mihael Tomić, Mario Tomac, Hrvoje Vulić, Ivan Breskovac, Ivan Butković. Danas je odigrano prvo kolo u kojem je naša župa igrala protiv župe sv. Antuna Padovanskog iz Daruvara i ostvarila pobjedu od 3:1. Golove za našu ekipu su postigli: Ivan Breskovac, Mario Tomac i Hrvoje Vulić. Prije samog odlaska u Požegu ekipu naše župe je pozdravio i blagoslovio naš župnik fra Zoran Bibić. Sljedeće drugo kolo KMNL igra se 18. siječnja 2020. godine.

Rudica Čeme

HODOČAŠĆE U SVETIŠTA ITALIJE (3.-7. rujna 2019.)

IMG_1613

U ranim jutarnjim satima 3. rujna 2019. uputilo se na put 43 vjernika Župe sv. Antuna Padovanskog iz Našica na hodočašće u svetišta sjeverne Italije, u organizaciji Hrvatskog katoličkog liječničkog društva –Podružnica Našice, s Putničkom agencijom “Mihael” iz Varaždina. Za stručno vodstvo naše grupe bio je zadužen vodič Robert, a duhovni voditelj bio nam je naš fra Stjepan Hrkač.
Putujući kroz lijepu našu domovinu Hrvatsku i Sloveniju stigli smo u Italiju. Prvo odredište bilo je mjesto Arcella u predgrađu Padove, gdje je sagrađeno svetište kao mjesto preminuća sv. Antuna Padovanskog koji je umro13. lipnja 1231. u 36-oj godini života izgovarajući posljednje riječi: “Vidio sam Gospodina!”. Ondje smo u crkvi imali sv. misu tijekom koje nam je u nadahnutoj homiliji fra Stjepan rekao neka otvorimo svoja srca i tražimo da upoznamo Krista kao što ga je upoznao sv. Ante. Zatim smo se uputili u susjedno mjesto Camposampiera u kojem je sv. Ante proveo posljednje dane svoga zemaljskog života, gdje smo posjetili Svetište viđenja koje prikazuje sv. Antu na slikama kako drži dijete Isusa u naručju, a prolaskom kroz lijepi drvored u kojem je izgrađen Križni put sv. Antuna došli smo do kapelice Svetište oraha, koja prikazuje sv. Antu u kućici na drvu oraha jer je svetac na drvetu živio u samoći i molitvi. Sljedeće nam je odredište bilo Montecantini Terme gdje smo se smjestili u hotel. Drugi dan prošao je u obilasku svetišta i gradova u predivnoj pokrajini Toskana. Najprije smo posjetili Colle val d’Elsi i katedralu gdje se čuva čavao kojim je na križ bila pribijena pločica s tekstom Isusove krivnje, no kako smo došli u tjednu u kojem se pripremalo sve za svečanu procesiju za nedjeljno slavlje, ulaz u katedralu nije bio dopušten i mi smo se uputili u San Gimignano, srednjovjekovni gradić prepun tornjeva, kula, palača i crkvi. Na trgu Piazza Duomo u katedrali Collegiata nalazi se grob svete Fine/Serafine, zaštitnice djece i djevojaka. Živjela je u 13. st., oboljela u desetoj godini od teške bolesti te ostala nepokretna u krevetu. Dijelila je s Kristom svoje trpljenje te ga je i sama pojačavala tvrdom daskom kojom je zamijenila ležaj. Umrla je kao petnaestogodišnja djevojčica 12. ožujka 1253. godine, smireno i sabrano.
Uslijedio je posjet Sieni, slikovitom srednjovjekovnom gradu s bazilikom sv. Katarine i sv. Dominika, gdje smo imali i sv.misu, zatim odlazak u roditeljsku kuću sv. Katarine, te siensku katedralu u kojoj nas je bez daha ostavila slavna gotička propovjedaonica Nicole Pisana. Obilaskom grada došli smo do Piazza del Campo,gradskog trga u obliku školjke, poznatog po godišnjoj konjskoj utrci (Palio) u kojoj se još od srednjeg vijeka natječu predstavnici svake gradske četvrti.Trg je izgrađen na mjestu negdašnjeg rimskog kazališta. Ondje se nalaze gradska vijećnica (Palazzo Pubblico) i toranj Torre del Mangia (visok 102 m).
Treći dan hodočastili smo u Firencu, svjetsko središte kulture i umjetnosti na obalama rijeke Arno. Posjetili smo crkvu Santa Croce (Svetoga Križa), u kojoj smo imali svetu misu uz duhovnu nazočnost slavnih Toskanaca poput Galilea i Micheangela, čije se grobnice nalaze u crkvi. Najpoznatija građevina u Firenci je katedrala, odnosno Il Duomo uz pripadajuću krstionicu i toranj. Katedrala je poznata po svom pročelju i Brunelleschijevoj kupoli. U Firenci je svaka crkva umjetnička galerija ili muzej. To je grad koji treba posjetiti.
Četvrti dan posjetili smo Bolonju prepunu renesansnih tornjeva, prekrasnih trgova, veličanstvenih lukova i srednjovjekovnih građevina, ali bio je to jedini kišni dan na našem hodočašću i nismo baš doživjeli ljepote grada. U crkvi sv. Petronija vidjeli smo izum gregorijanskog kalendara, gdje sunčeve zrake ulaze kroz strop i određuju koji je mjesec i dan na crti s brojkama, simbolima koji označavaju godine, mjesece i dane. Posjetili smo crkvu sv. Dominika i njegov grob te odali počast utemeljitelju Reda braće propovjednika ili dominikanaca, a zatim i crkvu sv. Katarine Bolonjske, talijanske redovnice klarise i mističarke. Tijelo joj je ostalo neraspadnuto sve do današnjih dana, a čuva se u kapeli samostana klarisa u Bolonji u sjedećem polažaju. Uputili smo se zatim u Schio, svetište Marije Kraljice Ljubavi, predivno mjesto podno Alpi. Posjetili smo kuću molitve Cenacolo gdje smo tijekom sv.mise osjetili miris ruže, u znak nazočnosti Gospe – Ruže Otajstvene.
Peti dan boravka u Italiji posvetili smo sv. Bakhiti, prvoj afričkoj svetici, koja je doživjela brojna poniženja i patnje ropstva, kako fizička tako i moralna, ali svojom poniznošću, jednostavnošću i osmjehom plijenila je pozornost i ljubav ljudi. Dominikanka koja nas je dočekala u samostanu ispričala nam je nekoliko crtica iz Bakhitina života i svoje izlaganje završila je svetičinim mislima: “Sve sam dala svom Gospodinu: On će se brinuti za mene… Najbolje stvari za nas, nisu one za koje mi mislimo da su najbolje, nego one koje nam Gospodin udijeli. Kada jedna osoba voli drugu svim srcem, tada čezne da bude s tom osobom: stoga čemu strah od smrti? Smrt nas vodi k Bogu!”
Posljednja destinacija našeg hodočašća bila je Venecija, grad na moru, jedan od najljepših kulturno povijesnih gradova na Mediteranu. Što reći o raskoši toga grada, da nas je bez teksta ostavio sam grad, zaista jest, biti na Markovom trgu, vidjeti Duždevu palaču, most uzdaha, Baziliku svete Marije od zdravlja (Basilica di Santa Maria della Salute), poznata i samo kao Salute, slavna venecijanska crkva koja je scenografski smještena na uski rt između kanala Grande i uvale sv. Marka (Bacino di San Marco), tako da je vidljiva prilikom prilaza trgu sv. Marka. Razgledavanjem Venecije završilo je naše putovanje po svetištima Italije i zaputili smo se prema svojim domovima. Vjerujem da će ovo hodočašće svima nama donijeti mnogo plodova da s još više vjere, ljubavi i nade otvorena srca slijedimo primjer svetaca čije smo živote razmatrali na našem putu.

Danijela Buljan

Što je Framica?

U našičkoj župi već dugi niz godina postoji framica. Ona se održava svake nedjelje poslije probe dječjeg zbora. Na nju dolaze djeca različitog uzrasta, od 1. pa sve do 8. Razreda. S veseljem se očekuju nova lica koja se ohrabre doći. Možda ste znali da framica postoji, ali ne i što se tamo radi. Naravno sve započinjemo zajedničkom molitvom u krugu, gdje zahvalimo Bogu jedni za druge. Zatim slijedi razgovor o nekoj već određenoj temi, te kroz druženje i radionice razrada te teme. Crtamo, pišemo, smišljamo, izrađujemo, bojamo i još mnogo toga radimo.  Naravno framica ne bi postojala da u njoj nema igre. Zapravo tamo se najviše igra. Kada je lijepo vrijeme igru prebacimo na samostansko dvorište, a za one malo hladnije i kišovite dane, zabavljamo se društvenim igrama u dvorani. Ponekad gledamo neki crtić ili odemo u šetnju. Eto, pozivamo sve koji se žele zabaviti i nešto naučiti o vjeri da dođu na framicu. Tamo vas uvijek očekuje veselo društvance. Lijep pozdrav žele vam Glasnici Velikoga Kralja.

Što je Frama?

Frama, odnosno Franjevačka mladež je bratstvo mladih katolika koji se osjećaju pozvani od Duha Svetoga da žive evanđelje i da ostvare kršćanski život u bratstvu slijedeći Isusa po uzoru na skromnog, veselog i dobroćudnog sveca – sv. Franju. Frama pripada velikoj Franjevačkoj obitelji i to kao sastavni dio Franjevačkog svjetovnog reda. Framaši zajednički hodaju u franjevačkoj duhovnosti prema spoznaji vlastitog zvanja i poslanja u životu na način da svake godine daju obećanja Bogu u kojima obećaju da će kroz godinu dana živjeti Evanđelje u bratstvu Franjevačke mladeži i da će svoj mladi život posvetiti Kristu . Svaki framaš ima mogućnost pronaći sebe na framaškim tjednim susretima te na druženjima izvan susreta na kojima također djeluju i svjedoče svoju pripadnost Isusu Kristu. Jedno od najvećih bogatstava i specifičnosti Frame je Hod Frame, ljetno hodočašće koje završava posjetom u Asizu, rodnom gradu sv. Franje i sv. Klare. Frama u Hrvatskoj je osnovana 14. prosinca 1992. Jedan od osnivača je i naš dugogodišnji našički svećenik i duhovni asistent Frame Našice, fra Dragutin Bedeničić. Frama Našice, koja je ujedno i jedna od najstarijih Frama u Hrvatskoj, osnovana je … Mnoge generacije su prošle kroz ovo bratstvo pa pozivamo i tebe da postaneš dio ove vesele mladeži! Dakle, za sve one koji se traže u svijetu, traže društvo i svoju ulogu, koji traže da budu prihvaćeni i za sve one koji već razmišljaju o dolasku na Framu, susreti Frame Našice se održavaju svakog petka u 20:00 sati u samostanskoj dvorani. Dođite i uvjerite se “kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti” (Ps 133, 1). S radošću vas iščekujemo!

1 6 7 8