Zoljan
NASTANAK SELA
Selo Zoljan danas se proteže uz cestu Našice-Požega. Pod tim se nazivom spominje u 16. st. za turske vladavine. Fra Petar Nikolić u svom izvještaju iz 1660. g. kaže da se u selu Zoglian, koje je u blizini templarskoga samostana i crkve sv. Martina, nalazi kapela sv. Katarine u kojoj se slavi svečana služba na njen blagdan. Prema tom podatku o postojanju kapelice sv. Katarine, postojanje naselja Zoljan možemo povezati s početkom 14. st. jer se kod popisa papine desetine 1333. g. i 1335. g. spominje i svećenik upravo te kapelice. Vjerojatno je to bila samostalna kapelanija. Kapelica koja se spominje u izvještaju nije današnja crkva sv. Katarine. Naime, mještani Zoljana su do nastanka i razvoja ceste živjeli u okolnim brežuljcima pa je tamo i bila kapelica o kojoj govori izvještaj, a postojala je do 1824. godine.
Još od vremena prije Drugog svjetskog rata Zoljan ima nazive za određene dijelove sela: Poljana, Donja Mala, Štukino brdo, Švapski Zoljan, Tajnovac i Potok. Ti se dijelovi sela i danas tako zovu.
U Drugom svjetskom ratu nije bilo obitelji u kojoj netko nije stradao, pa je povodom toga podignuto spomen-obilježje u čast poginulih i nestalih. Svima je poznato i spomen-obilježje Crni potok u blizini sela, na obroncima Krndije, gdje je 1945. g. partizanska vojska brutalno pogubila dio hrvatskih zarobljenika iz kolone Križnoga puta.
Selo danas ima 817 stanovnika (prema popisu iz 2001. god.) i zapravo je prigradsko naselje grada Našica, poznat je po Našicecementu d.o.o. u kojem radi jedan dio stanovništva.
CRKVA
Kada su se stanovnici spustili s obližnjih brežuljaka uz cestu, stara im je kapela bila daleko pa je današnja crkvica sv. Katarine sagrađena 1824. godine zalaganjem seoskog kneza Andrije Puhanića. Nakon sto godina crkvica je dotrajala i 1922. g. srušena. Na njenom mjestu sagrađena je nova zalaganjem mještana Zoljana. Graditelj je bio Matija Lang, poduzetnik iz Našica. Blagoslovljena je 19. studenoga 1922. Tada je postavljeno i novo zvono koje je nabavljeno u Zagrebu. U malom zvoniku su sada dva mala zvona. Crkvica je 10 metara duga i 5 metara široka. Osim crkvice selo ima pet raspela raspoređenih po dijelovima naselja. 1971. g. crkvica je temeljito popravljena i dovršena.
Godine 1999. oličena je zahvaljujući materijalnim sredstvima bračnog para Markulić, a 2003. godine uvedeno je plinsko grijanje.
Do 1976. godine mise su se u kapelici služile samo pet puta godišnje i to: 13. travnja na blagdan sv. Hermenegilda, zatim na četvrtak iza blagdana sv. Marka, u četvrtak pred blagdan sv. Petra i Pavla, u četvrtak pred Ilinje (mise su bile četvrtkom jer je jednog četvrtka led uništio ljetinu i selo se zavjetovalo) i na blagdan sv. Katarine 25. studenoga, zaštitnice sela.
ZAŠTITNIK I DATUM PROŠTENJA
Kroz cijelu svoju povijest selo 25. studenoga slavi blagdan svoje zaštitnice – sv. Katarine Aleksandrijske.
Najpoznatija svetica Katarina u povijesti književnosti svakako je sv. Katarina Sienska, u povijesti duhovnosti sveta Katarina Genovska, a u pučkoj pobožnosti sveta Katarina Aleksandrijska, koju i danas slavimo.
Njezin je život ovijen legendom i nema puno povijesno utemeljenih činjenica o njoj. Budući da se radilo o jednoj kršćanskoj djevici visokog položaja, veoma inteligentnoj, lijepoj, njezino je mučeništvo, što ga je podnijela u Aleksandriji, još više djelovalo na pučku maštu pa se tako o njoj i rodila legenda i to u raznim inačicama. Jedna od njih je i ova: “Maksimin Daia, koji je došao na vlast u rimskim afričkim provincijama naslijedivši rođaka Galerija, zaljubio se u Katarinu tako jako da je odlučio rastaviti se od svoje žene te oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije odbila. On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. No, Katarina, služeći se odlično govorničkom vještinom, a još više dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace koji, rasvijetljeni milošću, prionuše uz kršćanstvo. U očima pogana dvostruko poraženi, zadobiše mučeničku krunu jer ih je Maksimin stavio na muke i pogubio. Kada Maksimin nije uspio slomiti Katarinu, razbjesnio se i dao načiniti strašno mučilo: kotač s bodežima, koji će je sasjeći. No, to se mučilo raspalo. Tada je mučenica odvedena izvan grada te joj je odrubljena glava.” Prema toj legendi anđeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga sahranili. Na tom mjestu podignut je kasnije slavni samostan sv. Katarine koji postoji još i danas. Egipatski predsjednik Anvar El Sadat kraj tog je samostana 19. studenoga 1979. započeo gradnjom velikog religioznog središta za tri jednobožačke religije: kršćansku, židovsku i muslimansku, da to mjesto, gdje je Bog u Starom zavjetu Mojsiju predao 10 zapovijedi, bude mjestom molitve i klanjanja jedinome pravome Bogu.
VJERSKI ŽIVOT
Mještani uvijek rado pomažu oko uređenja crkvice. Trenutačno ima sedam ministranata i pet čitača. Iz Markovca je dolazio orguljaš Markica Lozić, a sada dolazi Kristina Gorera iz Našica. Seoski zbor vodi Marica Malvić. Već 28 godina brigu o zvonjenju vode Mirko Malvić i njegova obitelj.
RASPORED MISA I OKUPLJANJA
Od 1976. godine u selu se služe mise svake nedjelje, a danas je to i nedjeljom i srijedom. Župski vjeronauk je tijekom školske godine za prvopričesnike i krizmenike.
SVEĆENICI KROZ POVIJEST
Fra Boris Tandarić, fra Velimir Tomašković (trener NK Zoljana), fra Ivan Mikić, fra Ivica Bogdanović, fra Zoltan Dukai, fra Vjekoslav Kocijan, fra Milivoj Marušić, fra Petar Andrijanić, fra Ivan Sršan, fra Nikola Dodić, fra Ivan Bošnjak, fra Antun Dodić i fra Tomsilav Smiljanić.
Rudica Čeme