Sakrament krštenja
Krštenja su u našoj župnoj crkvi po dogovoru, a u filijalama prema rasporedu misa. Za prvo dijete obvezna je krsna kateheza.
Krštenje djece morate prijaviti i upisati u župnom uredu u uredovno vrijeme. Krštenje djece prijavljuju roditelji.
Za prijavu krštenja potrebna je kopija Rodnoga lista djeteta i Obiteljska knjižica, ukoliko ste je dobili prilikom vjenčanja.
Ukoliko živite u drugoj župi, potrebno je od toga župnika dopuštenje za krštenje djeteta u našoj župi.
Kumovati kod krštenja (i krizme) može netko tko je katolik, kršten, krizman i – ako je u braku – mora biti crkveno vjenčan. Ako kum živi u nekoj drugoj župi, tada mora donijeti tzv. posvjedočenje, tj. potvrdu svoga župnika da može biti kum.
Za bolje razumijevanje krštenja
Krist je ustanovio sakramente da bi po njima upoznavali i ulazili u život vječni. Taj život vječni otpočinjemo sada u primanju sakramenata. Crkvi su povjereni sakramenti. Crkva nije vlasnik sakramenata, nego samo podjelitelj kroz svoje službenike. I zato mora voditi brigu da se dostojno primaju i da primatelji budu poučeni.
U svakom sakramentu je susret sa živim i uskrslim Kristom. I zato sakrament treba živjeti. Učenici nisu toliko naviještali Isusovo uskrsnuće, koliko da je On–Isus „živ“ (Dj 1,3). Kršćanin svojim životom mora dokazivati ovu istinu, a ne pričom. Zna se čuti: Ja vjerujem. Čuj istinu što je sv. Jakov donosi: „Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i dršću (Jak 2,19)“, ali su rekli Bogu: Neću ti služiti!
Temeljni sakrament je krštenje. U Obredniku ovako stoji:
„Crkva, kojoj je dano poslanje da navješćuje evanđelje i da krsti, već je od prvih stoljeća krstila ne samo odrasle nego i djecu. Ona je, naime, Gospodinovu riječ: »Tko se nanovo ne rodi iz vode i Duha Svetoga, ne može ući u kraljevstvo Božje« uvijek shvaćala tako da se djeca ne smiju lišiti krštenja, jer se krštavaju u vjeri Crkve što je ispovijedaju roditelji, kumovi i ostali prisutni.“
U Obredniku ima puno napomena u svezi krštenja i uloge roditelja, kumova i kršćanske zajednice. Ističemo samo neke:
• Neka se roditelji — priprave na svjesno sudjelovanje u slavlju krštenja. Dapače, neka se NASTOJI SKUPITI I VIŠE OBITELJI ZAJEDNO DA IH PASTORALNIM UPU¬TAMA I ZAJEDNIČKOM MOLITVOM PRIPRAVI NA SKORO SLAVLJE KRŠTENJA.
o Nakon krštenja roditelji, zahvalni Bogu i vjerni preuzetoj zadaći, dužni su dijete privesti do spoznaje Boga i pripraviti ga na primanje potvrde i na sudjelovanje u presvetoj euharistiji. U tome neka im opet prikladnim sredstvima pomaže župnik.
o DIJETE ima, i prije i poslije primanja sakramenta, pravo na ljubav i pomoć zajednice.
o Svako dijete može imati kuma i kumu. Oboje se u Redu ovog obreda spominju pod nazivom »kumovi«.
o Dužnost je pastira (svećenika) pripraviti obitelji na krštenje djece i pomagati im u odgojiteljskoj zadaći koju su time primile.
o Također se napominje da:
o roditelji ČAK I PRIJE SAMOG ROĐENJA DJETETA, OBAVIJESTE ŽUPNIKA O BUDUĆEM KRŠTENJU kako bi se slavlje sakramenta moglo dolično pripraviti
o što se tiče vremena podjeljivanja krsta, neka se u prvom redu ima u vidu spasenje djeteta … zdravlje majke … imati u vidu pastoralne potrebe… dostatno vrijeme da se priprave roditelji i kumovi.
o župnikova je dužnost da, imajući u vidu odredbe biskupske konferencije, odredi vrijeme kad će se krstiti djeca kojima roditelji još nisu pripravni ispovjediti vjeru ni prihvatiti dužnost odgajanja djece u kršćanskoj vjeri.
o Da se osvijetli vazmeni značaj krsta, preporučuje se da se sakrament obavi u vazmenom bdijenju ili nedjeljom, kad se Crkva spominje uskrsnuća Gospodinova. Nedjeljom će se krštenje moći obaviti i pod misom kako bi sva zajednica mogla sudjelovati kod obreda i kako bi jasnije zasjala tijesna veza između krsta i presvete Euharistije.
o Međutim, NEKA TO NE BUDE PREČESTO.
o Da bi se što jasnije pokazalo kako je KRST sakrament vjere Crkve i uključenja u Božji narod, neka se redovito slavi u župskoj crkvi, koja mora imati krsni studenac.
o Sveta služba Božje riječi ide za tim da se prije nego se izvrši otajstvo probudi vjera roditelja, kumova i prisutnih i da se zajedničkom molitvom izmole plodovi sakramenta.
Nije na odmet da stavimo u svoju svijest nešto od onih molitava i čina u vrijeme krštenja djeteta da nas to trajno potiče na život – sadašnji i vječni.
Obred počinje:
Krstitelj: Roditelji, koje ćete ime dati svome djetetu
Roditelji: I. (ime djeteta) …
Krstitelj: Što tražite od Crkve Božje za svoju djecu?
Svi: Krštenje.
Tada se krstitelj obrati roditeljima ovim ili sličnim riječima:
VI TRAŽITE krštenje za svoje dijete. Time se OBVEZUJETE da ih ODGAJATE U VJERI, kako bi živjeli prema Božjim zapovijedima, ljubili Gospodina i svoga bližnjega, kao što nas je Krist učio. Jeste li toga svjesni?
Roditelji: Jesmo.
Zatim se krstitelj obrati kumovima ovim ili sličnim riječima:
I vi, kumovi, jeste li pripravni pomagati roditelje ovog djeteta u njihovoj zadaći?
Kumovi zajedno: Jesmo.
Krstitelj tada nastavi:
I …, kršćanska te zajednica prima s velikom radošću. U njezino vas ime znamenujem znakom križa, a poslije mene vaši će vas roditelji (i kumovi) znamenovati tim istim znakom Krista Spasitelja.