Tag Archives: glavna_vijest

Crtice o sv. Antunu

sv. anteSvoj zemaljski život sv. Antun je završio 13. lipnja 1231. godine, a običaj je u Crkvi da se blaženika i svetaca spominjemo upravo na dan njihova rođenja za nebo. Zato je i antunovska pobožnost obilježžena brojem 13:

– u pjesmi Ak’ čudesa tražiš spominje se 13 životnih okolnosti, tj. prigoda u kojima se Svetac pokazao osobitim pomoćnikom;

– takozvana krunica sv. Antuna ima 13 otajstava;

– priprava za Svečev blagdan traje 13 tjedana, što se ne susreće kod štovanja drugih svetaca!

Mnogi od nas više ili manje revno dolazimo na pobožnosti sv. Antunu utorkom, no jeste li znali zašto baš taj dan? Naime, toga je dana 17. lipnja 1231. godine pokopan, a istoga su se dana na njegovom grobu dogodila prva čudesa. Ni to ne nalazimo u štovanju drugih svetaca.

Uoči blagdana Tijelova, možemo se uvijek sjetiti događaja u vezi s otajstvom Tijela Gospodnjeg. Svetac je jednom nevjernim kršćanima propovijedao o euharistiji i na njegovu riječ, u potvrdu istinitosti Euharistije, nijema je životinja pokleknula pred Presvetim.

o sv. antunu i magarcu

Zanimljivo je da se sv. Antun pokazao ne samo kao vrstan propovjednik u razotkrivanju krivovjerskih zabluda, nego se njegova ljubav prema bratu čovjeku pokazala u posredovanju u bračnim razmiricama i zabludama, osobito ondje gdje je vladala muška ljubomora. Uvijek je našao načina, ne samo da utješi žene, nego i da urazumi njihove muževe te u brakove i obitelji donese Božji mir.

U pjesmi Ak’ čudesa tražiš spominju se i nevolje. Odnosi se to na sve one bezizlazne, mučne i teške situacije života kada osjetimo da smo ‘stisnuti uza zid’. U tom kontekstu mogu spomenuti i probleme u braku i obitelji, izgubljene stvari, strahove u raznim situacijama, ali i vremenske nepogode, kao i bolesti… Do danas nisu sa sigurnošću utvrđeni počeci pobožnosti sv. Antunu kao nalazniku izgubljenih stvari, ali čini se da su uz same početke njegova štovanja.

Na svečanosti kanonizacije sv. Antuna, u Spoletu 1232., komisijski je bio prihvaćen niz čudesa ozdravljenja: ljudi zgrčenih ruku, izobličenih udova, hromi koji su mogli jedino puzati po tlu, izobličeni od kostobolje, paralizirani i padavičari, uzeti, slijepi, gluhi i nijemi – svi su oni po Svečevom zagovoru zadobili potpuno zdravlje. U južnoj Hrvatskoj majke vjernice svoju teško oboljelu djecu i zagovorom sv. Antuna ozdravljenu djecu zavjetuju Svecu te ih iz zahvalnosti kroz neko vrijeme oblače u franjevački habit.

Evo jednog čuda vezanog uz vremenske nepogode, a dogodio se u Bourgesu u Francuskoj: „Ni crkva ni javni trg nisu bili dosta veliki da prihvate silno mnoštvo svijeta koji se slegao sa svih strana da čuje Antuna. Stoga su bili prisiljeni izaći na otvoreno polje. To je u prvi čas izgledalo vrlo ugodno jer je bio vedar ljetni dan. No, kad se Antun uspeo na propovjedaonicu, nenadano je počelo nevrijeme: vjetar je zavitlao oblake, obzorje se smračilo, a munje i gromovi stadoše naviještati naglu oluju. Preplašen se svijet počeo razilaziti, u nastojanju da na bilo koji način uhvati malo krova nad glavom. Tada im Antun reče: ‘Budite samo dobre volje i ne mičite se s mjesta, pa neće na nas pasti kap kiše.’ Ljudi povjerovaše i svi ostadoše na svojim mjestima. Antun je nastavio propovijedati. Zapljuštala je gusta kiša, kao da se nebo spojilo sa zemljom, ali slušatelji Antunovi ostadoše suhi kao onomad Izraelci pri prelasku Crvenoga mora. A ostade suho i tlo na kojem su slušatelji sv. Antuna stajali.“

Štovanje sv. Antuna traje već više od sedam stoljeća,  a jedini je od svih svetaca dobio nadimak ‘svetac svega svijeta’. Štuju ga katolici istoga i zapada, kao i pravoslavci. Poznato je da su slušatelji njegovih propovijedi potajice rezali djeliće njegova redovničkog odijela kao relikvije. Bio je rječit, teološki školovan, no boležljivog i osrednjeg izgleda – ništa od toga ljudima njegovog vremena nije bilo važno, doli njegova ljubav prema svakome. Kad je umro, djeca su na ulicama Padove trčala i vikala: „Umro je naš svetac! Umro je naš svetac!“ Jedan od prvih očevidaca hodočašća na Svečev grob opisuje mnoštvo koje dolazi ‘u suzama i bosih nogu’, ‘predvođeno svećenstvom koje nosi križeve i zastave’. Hodočasnici su nosili svijeće, noć uoči blagdana proveli bi u bdjenju i onda ispovijedali svoje grijehe ispovjednicima kojih je jedva dostajalo za velike potrebe. Danas je Padova, uz Lourdes i Fatimu, najomiljenije hodočasničko mjesto na svijetu.

Za štovanje sv. Antuna vezana je i karitativna akcija „Kruh sv. Antuna“. Jeste li znali da se u našem franjevačkom samostanu na Kaptolu, gdje postoji pučka kuhinja, zahvaljujući ovoj u narodu popularnoj akciji, znao prehraniti i Tin Ujević?

I za kraj, jedna zanimljivost o jeziku sv. Antuna. Naime, 8. travnja 1263. godine, bio je određen za prijenos njegovih posmrtnih ostataka u novu grobnicu, sagrađenu u bazilici. Prije prijenosa valjalo je komisijski ustanoviti nije li grobnica možda provaljena, je li lijes s tijelom ostao zatvoren i zapečačećen i u kakvom su stanju posmrtni ostaci (tzv. rekognicija posmrtnih ostataka). Ta je dužžnost povjerena sv. Bonaventuri, tadašnjem Generalu Reda. On je s uzbuđenjem promatrao otvaranje grobnice, a onda mu je zastao dah, niz lice potekle suze! Cijelo je tijelo Svečevo bilo u prahu i kosti rastavljene, samo je glava još bila presvučena kožžom i pokrivena kosom. Usta su bila zatvorena. U njima nađoše jezik posve sačuvan i svježe crvene boje. Tada je sv. Bonaventura izgovorio ovu molitvu: „ O blagoslovljeni jeziče, koji si uvijek slavio Boga i poticao na njegovu hvalu! Sada se očito pokazuje kolike su tvoje zasluge pred Bogom!“ Svečev se jezik danas čuva kao posebna relikvija.

Namjerno završavamo s ovom crticom jer je sv. Antun poznat kao veliki ljubitelj i propovjednik Riječi za koju je rekao da je plodna, svespoznajna zemlja. Svoj zemaljski život proživio je poslušan toj Riječi u djelotvornoj ljubavi prema braći i sestrama svoga vremena. Neka i nama njegova ljubav prema Kristu postane uzor da jedni prema drugima budemo milosrdnog srca, dobrostivi, blagi, strpljivi te podnosimo jedni druge praštajući (v. Kol 3,12-13).

Nikolina Pavlović

(iz Dara broj 27, godina X., lipanj 2012.)

Snaga Duha – Duh Sveti puše gdje hoće i kako hoće…

snaga duha

Tko? Zbor Snaga Duha

Što? Šesti rođendan

Gdje? Župa sv. Antuna Padovanskog Našice

Zašto? Jer vole Isusa…

Šest je godina prošlo otkako je u župi nekoliko duša krenulo na probe pjevanja …Toni je predvodio skupinu zaljubljenika u duhovnu glazbu nešto „lakše“ provenijencije (čitajte duhovne šansone) u želji da se animiraju mladi na večernjoj misi…i tako, kako Duh Sveti puše gdje hoće i kako hoće…mlađe su zamijenili „još mlađi“duhom…mijenjali su se voditelji (na svakome hvala Gospodinu), svećenici (na svima zahvaljujemo OPET Gospodinu)…neki su članovi otišli trbuhom za kruhom, neki studirati, mnoge je život poveo drugim stazama…ali svima nam je bila (i još uvijek je) ista želja, koliko god ponekad nespojivi…godinama, naravima, stasom i glasom…čeznemo za sljedećim: slaviti Gospodina pjesmom…

Isus na prvom mjestu…a mi ćemo nekako…vodi nas On…pjevamo Mu… na misama,klanjanjima, na vjenčanjima (nekad i na ispraćajima najdražih)…kako nas Duh pozove…

Lijepo je što imamo jedni druge, jer osim što pjevamo Gospodu svom…znamo da možemo jedni za druge moliti, biti jedni drugima potpora. Najdraže nam je to izraziti pjesmom:

“Prožmi me vatrom svoga Duha
i učini me sebi sličnijim.

Slomi me i uzmi svaki dio mog života
Ti me, Gospodine, upotrijebi.”

U Našicama, na blagdan Duhova 2016. godine.

Sretan rođendan svim članovima „Snage Duha“…a vi, ako vam zatitra srce, dođite nam, slavite s nama Gospodina !

P.S. Violine, gitare, bubnjevi ( mogu i frulice, triangl)…sve je dobrodošlo…

IMG_1680

Što je Framica?

U našičkoj župi već dugi niz godina postoji framica. Ona se održava svake nedjelje poslije probe dječjeg zbora. Na nju dolaze djeca različitog uzrasta, od 1. pa sve do 8. Razreda. S veseljem se očekuju nova lica koja se ohrabre doći. Možda ste znali da framica postoji, ali ne i što se tamo radi. Naravno sve započinjemo zajedničkom molitvom u krugu, gdje zahvalimo Bogu jedni za druge. Zatim slijedi razgovor o nekoj već određenoj temi, te kroz druženje i radionice razrada te teme. Crtamo, pišemo, smišljamo, izrađujemo, bojamo i još mnogo toga radimo.  Naravno framica ne bi postojala da u njoj nema igre. Zapravo tamo se najviše igra. Kada je lijepo vrijeme igru prebacimo na samostansko dvorište, a za one malo hladnije i kišovite dane, zabavljamo se društvenim igrama u dvorani. Ponekad gledamo neki crtić ili odemo u šetnju. Eto, pozivamo sve koji se žele zabaviti i nešto naučiti o vjeri da dođu na framicu. Tamo vas uvijek očekuje veselo društvance. Lijep pozdrav žele vam Glasnici Velikoga Kralja.

Što je Frama?

Frama, odnosno Franjevačka mladež je bratstvo mladih katolika koji se osjećaju pozvani od Duha Svetoga da žive evanđelje i da ostvare kršćanski život u bratstvu slijedeći Isusa po uzoru na skromnog, veselog i dobroćudnog sveca – sv. Franju. Frama pripada velikoj Franjevačkoj obitelji i to kao sastavni dio Franjevačkog svjetovnog reda. Framaši zajednički hodaju u franjevačkoj duhovnosti prema spoznaji vlastitog zvanja i poslanja u životu na način da svake godine daju obećanja Bogu u kojima obećaju da će kroz godinu dana živjeti Evanđelje u bratstvu Franjevačke mladeži i da će svoj mladi život posvetiti Kristu. Svaki framaš ima mogućnost pronaći sebe na framaškim tjednim susretima te na druženjima izvan susreta na kojima također djeluju i svjedoče svoju pripadnost Isusu Kristu. Jedno od najvećih bogatstava i specifičnosti Frame je Hod Frame, ljetno hodočašće koje završava posjetom u Asizu, rodnom gradu sv. Franje i sv. Klare. Frama u Hrvatskoj je osnovana 14. prosinca 1992. Jedan od osnivača je i naš dugogodišnji našički svećenik i duhovni asistent Frame Našice, fra Dragutin Bedeničić.

Mnoge generacije su prošle kroz ovo bratstvo pa pozivamo i tebe da postaneš dio ove vesele mladeži! Dakle, za sve one koji se traže u svijetu, traže društvo i svoju ulogu, koji traže da budu prihvaćeni i za sve one koji već razmišljaju o dolasku na Framu, susreti Frame Našice se održavaju svakog petka u 20:00 sati u samostanskoj dvorani.

Dođite i uvjerite se “kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti” (Ps 133, 1).

S radošću vas očekujemo!

 

217

Bog je istinit i kad objavljuje sebe: pouka koja dolazi od Njega jest “zakon istine” (Mal 2,6). Kad pošalje svoga Sina u svijet, to će biti “da posvjedoči za istinu” (Iv 18,37). “Znamo, da je Sin Božji došao i dao nam razum da poznamo Istinitoga” (1 Iv 5,20). (KKC 217)

219

Božja se ljubav prema Izraelu uspoređuje s ljubavlju oca prema sinu, i jača je od majčinske ljubavi prema djeci. Bog ljubi svoj narod više nego muž svoju ženu; Božja će ljubav pobijediti i najgoru nevjeru; ići će do najdragocjenijeg dara: “Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca” (Iv 3,16). (KKC 219)

Krvavi novac

‘Krvavi novac’ je dokumentarni film koji otkriva pravu istinu koja stoji iza industrije pobačaja u SAD-u.

 

Dokumentarac istražuje povijest pobačaja, od slučaja ‘Roe vs. Wade’ i prvih klinika za pobačaje, do borbe za spašavanje života nerođenih.

 

Ono što je posebice važno jest da film raskrinkava povezanost onih koji zarađuju na pobačajima s preuranjenom seksualizacijom djece kroz spolni odgoj.

 

Pogledajte šokantnu priču kako se majke u SAD-u navode na ubojstvo svoje djece!

 

1 2 3 4