Čitanje Svetoga pisma

Kršćanska duhovnost proizlazi iz riječi Božje koja nam je zapisana u Bibliji ili Svetom Pismu. Zato je važno čitati Bibliju. Nije to tek bezbrižno čitanje, nego je to za čovjeka egzistencijalni izazov koji nas poziva na promišljanje našega života u svjetlu riječi Božje. Tako je naše osnovno vjerničko iskustvo izraženo riječima: "Živa je, uistinu riječ Božja i djelotvorna…" (Heb 4,12). Tako se kao vjernici ukapčamo na vrijeme i iskustvo riječi Božje koje proizlazi iz ustrajnog bavljenja njome kroz gotovo sve životne situacije koje nam život donosi. A ta riječ bitna je za našu vjeru, jer vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom (Rim 10,17).

Više ...

Knjiga Otkrivenja

Etimološki, riječ apokalipsa, dolazi od gr. glagola apokalyptein što znači otkriti, razotkriti, skinuti veo. Odatle naš izraz: Otkrivenje. Za razumijevanje Otkrivenja treba znati povijesne prilike u kojima je nastalo. Ono se odnosi na razdoblje sedam careva, od Nerona do Domicijana (54.-96.g.). Temeljni problem tadašnjeg kršćanstva bio je imperatorski kult koji je sve više rastao. Otkrivenje je uskipjeli protest protiv te ludosti rimskog imperijalizma. Napisano je da bi kršćane ohrabrilo u tim iskušenjima i utvrdilo ih u vjeri u Isusa Krista. (Zar je danas drugačije?).

Moglo bi se općenito reći da se misao u Otkrivenju ne odvija jednolinijski, nego spiralno – u koncentričnim krugovima.

Više ...

Pastir i stado

I. U Starome zavjetu.

Pravjekovni Izrael se u većem dijelu sastojao od polunomada u Judejskoj pustinji i čistih nomada u istočnome Jordanu; glavni su im posjed bili mali stočni fondovi ovaca i koza. Teški posao pastira zahtijevao je hrabrost, budnost i postojano čekanje, što je za Istok karakteristična slika pastira koja se prenosi u tekstovima na kraljeve po dvorskom stilu Sumerana, Babilonaca, Asiraca i Egipćana. Gospodar je «stada naroda» kod Homera, Hesioda i Platona. Tek se tada bogovi počinju častiti kao pastiri, a već kod Sumerana Ellil je «pastir ljudi». U Starome zavjetu nedostaje ta frazeološka formula. Bog se pastirom naziva jedino u Post 48,15; 49,24; Ps 23,1; 80,2. Ali iz živog jezika upotrebljavaju se za njega pastirski motivi: pasti, voditi, okupiti, dok se za njegov narod upotrebljava izraz stado, posebno u psalmima i proroštvima iscjeljenja (Ps 28,9; 78,52 sl., 95,7; Mih 2,12 sl.; 4,6 sl.; Jr 50,19; Ez 34,11-22; Iz 49,9 sl.).

Više ...

Isus nas uči moliti

Isus veoma mnogo i veoma konkretno govori o molitvi. Da bi se naučilo moliti, nužan je preduvjet svijest da ne znamo moliti kako valja i da želimo od Isusa učiti moliti. Tako su to osjećali apostoli. Zato su i tražili od Isusa: "Gospodine, nauci nas moliti" (v. Lk 11,1). Moliti treba učiti. Nitko po svojoj naravi nije predisponiran za molitvu. Ovdje mislim na pravu, kršćansku molitvu. Jer molitva se od molitve jako razlikuje. Nije isto kršćanska i muslimanska molitva, ili bilo koja druga molitva. Kršćanska se molitva razlikuje od svih drugih molitava. Zato ne smijemo bilo što strpati u molitvu!

Postoje dvije osnovne teškoće za molitvu. To su: formalizam i odustajanje od molitve.

Više ...

Obraćenje – opredjeljenje za Isusa Krista

Sve Isusovo djelovanje ide za tim da se u čovjeku dogodi jedna duboka pozitivna promjena. To je ono što često nazivamo "novi život", "novi čovjek", "vječni život"… – Odnosno, ako se pitamo: kako do Isusa Krista, onda je odgovor: treba se "obratiti i vjerovati". Isus je svoje propovijedanje započeo riječima: "Ispunilo se vrijeme, približilo se Kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte Evanđelju!" (Mk 1,l5). Pa i sami apostoli na pitanje mnoštva "što nam je činiti?" odgovaraju: "Obratite se…" (v. Dj 2,38).

Više ...
1 72 73 74 75 76 80