Vino i vinski grozd

U Bibliji se vinogradi i vinski trs spominju često od Post 9,20 (Noa) i dalje. Vino je kao užitak (Suci 9,13; Sir 31,32 usp.), hrana (39,31 usp.), jakost (2 Sam 16,2) i lijek (Lk 10,34). Ono je dar Jahvin (Hoš 2,10). U obredu ima jako važnu ulogu – kao prinosnica je svakoj žrtvi, bilo paljenici ili pomirnici (Iz 29,40). Isus često upotrebljava u svojim parabolama slike iz vinogradarske kulture, tako o radnicima u vinogradu (Mt 20,1-6), o zlim vinogradarima (Mt 21,33-46 ), o trsu i mladicama (Iv 15,1-8).

Više ...

Čitanje Svetoga pisma

Kršćanska duhovnost proizlazi iz riječi Božje koja nam je zapisana u Bibliji ili Svetom Pismu. Zato je važno čitati Bibliju. Nije to tek bezbrižno čitanje, nego je to za čovjeka egzistencijalni izazov koji nas poziva na promišljanje našega života u svjetlu riječi Božje. Tako je naše osnovno vjerničko iskustvo izraženo riječima: "Živa je, uistinu riječ Božja i djelotvorna…" (Heb 4,12). Tako se kao vjernici ukapčamo na vrijeme i iskustvo riječi Božje koje proizlazi iz ustrajnog bavljenja njome kroz gotovo sve životne situacije koje nam život donosi. A ta riječ bitna je za našu vjeru, jer vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom (Rim 10,17).

Više ...

Knjiga Otkrivenja

Etimološki, riječ apokalipsa, dolazi od gr. glagola apokalyptein što znači otkriti, razotkriti, skinuti veo. Odatle naš izraz: Otkrivenje. Za razumijevanje Otkrivenja treba znati povijesne prilike u kojima je nastalo. Ono se odnosi na razdoblje sedam careva, od Nerona do Domicijana (54.-96.g.). Temeljni problem tadašnjeg kršćanstva bio je imperatorski kult koji je sve više rastao. Otkrivenje je uskipjeli protest protiv te ludosti rimskog imperijalizma. Napisano je da bi kršćane ohrabrilo u tim iskušenjima i utvrdilo ih u vjeri u Isusa Krista. (Zar je danas drugačije?).

Moglo bi se općenito reći da se misao u Otkrivenju ne odvija jednolinijski, nego spiralno – u koncentričnim krugovima.

Više ...

Pastir i stado

I. U Starome zavjetu.

Pravjekovni Izrael se u većem dijelu sastojao od polunomada u Judejskoj pustinji i čistih nomada u istočnome Jordanu; glavni su im posjed bili mali stočni fondovi ovaca i koza. Teški posao pastira zahtijevao je hrabrost, budnost i postojano čekanje, što je za Istok karakteristična slika pastira koja se prenosi u tekstovima na kraljeve po dvorskom stilu Sumerana, Babilonaca, Asiraca i Egipćana. Gospodar je «stada naroda» kod Homera, Hesioda i Platona. Tek se tada bogovi počinju častiti kao pastiri, a već kod Sumerana Ellil je «pastir ljudi». U Starome zavjetu nedostaje ta frazeološka formula. Bog se pastirom naziva jedino u Post 48,15; 49,24; Ps 23,1; 80,2. Ali iz živog jezika upotrebljavaju se za njega pastirski motivi: pasti, voditi, okupiti, dok se za njegov narod upotrebljava izraz stado, posebno u psalmima i proroštvima iscjeljenja (Ps 28,9; 78,52 sl., 95,7; Mih 2,12 sl.; 4,6 sl.; Jr 50,19; Ez 34,11-22; Iz 49,9 sl.).

Više ...
1 62 63 64 65 66 70