KRŠTENJE GOSPODINOVO – 12. siječnja 2020.

1. Slavimo nedjelju Krštenja Gospodinova, završava Božićni ciklus liturgijske godine, a započinje Vrijeme kroz godinu. 2. U utorak je pobožnost na čast sv. Antunu Padovanskom u 18:15 sati. 3. U petak Frama ima redoviti susret u samostanskoj dvorani u 20:00 sati. 4. U subotu je u 10 sati proba dječjeg pjevačkog zbora, a poslije večernje sv. mise Euharistijsko klanjanje. 5. Sljedeće nedjelje slavimo Drugu nedjelju kroz godinu. 6. Prošle nedjelje za siromašnu djecu iz misijskih krajeva, osim redovite milostinje, skupili smo 11.357 kuna. Svima iskrena hvala! 7. Ovaj tjedan završili smo u našoj župi blagoslov obitelji. Hvala svima koji ste nas primili za blagoslov obitelji i darivali za crkvu i za naše ministrante! Ako netko nije bio kod kuće u vrijeme blagoslova, a želi primiti blagoslov, neka se javi u župni ured. Statistika naše Župe prema blagoslovu obitelji 2019/2020: Našice: 2354 obitelji sa 6442 članova (prosjek 2,73 člana po obitelji); Brezik: 107 obitelji sa 323 člana (prosjek 3,01); Ceremošnjak: 23 obitelji sa 81 članova (prosjek 3,52); Donja Motičina: 359 obitelji sa 1072 članova (prosjek 2,98); Gornja Motičina: 7 obitelji sa 17 članom (prosjek 2,42); Gradac: 17 obitelji sa 52 člana (prosjek 3,05); Granice: 38 obitelji sa 93 članova (prosjek 2,44); Londžica: 37 obitelji sa 84 članova (prosjek 2,27); Makloševac: 29 obitelji sa 82 članova (prosjek 2,82); Martin: 336 obitelj sa 967 članova (prosjek 2,87); Seona: 136 obitelji sa 358 članova (prosjek 2,63); Zoljan: 223 obitelji sa 654 članom (prosjek 2,93). Sveukupno je u cijeloj Župi 3666 obitelji sa 10 235 članova (prosjek 2,79).

DRUGA NEDJELJA PO BOŽIĆU – 05. siječnja 2020.

1. Slavimo Drugu nedjelju po Božiću, ujedno i prvu nedjelju u mjesecu kada molitvama i milodarima pomažemo franjevačke odgojne ustanove. U 18:15 biti će blagoslov bogojavljenske vode te blagoslov samostana i zajedničkih dvorana. U domovini je drugi krug predsjedničkih izbora. 2. U ponedjeljak slavimo Bogojavljenje. Svete mise su u župnoj crkvi po nedjeljnom rasporedu, a na filijalama su mise u Breziku i u Donjoj Motičini. Slavimo i Dan Svetog Djetinjstva kada sakupljamo milodare za djecu u misijama. 3. U utorak završavamo s blagoslovom obitelji u našoj Župi. Ako netko želi naknadni blagoslov može doći prijaviti se u župni ured. Poslije večernje svete mise je susret čitača u samostanskoj dvorani. 4. U petak Franjevačka mladež nastavlja s redovitim susretima petkom u 20 sati. 5. Sljedeće nedjelje slavimo Krštenje Gospodinovo. Završetak je Božićnog ciklusa liturgijske godine, a početak Vremena kroz godinu. 6. Požeška biskupija organizira hodočašće od 14. do 16. travnja 2020. “Tragovima hrvatske marijanske pobožnosti u Mađarskoj”. Detaljnije informacije možete naći na oglasnim pločama. U sakristiji i župnom uredu možete nabaviti jednolisne kalendare za ovu godinu. 7. Hvala svima na dosadašnjoj materijalnoj pomoći za obnovu župne crkve i samostana.

Božić – Svetkovina Isusova rođenja – 25. 12. 2019.

1. Dragi vjernici, svima vama i vašim obiteljima, mi franjevci koji djelujemo u ovoj našoj župi Sv. Antuna Padovanskog, najiskrenije čestitamo i želimo sretan i blagoslovljen Božić! Na poseban način zahvaljujemo za suradnju i sve dobro koje činite prema nama franjevcima u ovoj župi. Preporučamo se i nadalje dobroti.

2. Obitelji Anđelić i Šebetić zahvaljujemo za darovane borove za crkvu. Zahvaljujemo za darovane čokolade za djecu koje su darovali Josip Anđelić, Rudica Čeme, Marijan Miškulin, Josip Suk, Slavica Uremović, Snježana Kreš, Ivan Sporinski i Igor Gardaš.
Iskrena hvala svim suradnicima koji su nam i ove godine nam velikodušno pomogli pri uređenju okoliša, čišćenju samostana, postavljanju borova i uređenju jaslica, te ukrašavanju crkve za božićne blagdane.
Na Božić nema svete mise u bolničkoj kapelici.

Počela katolička malonogometna liga – prva pobjeda naše župe

Danas je počela katolička malonogometna liga u našoj požeškoj biskupiji. Prijavilo se 21 ekipa. Liga je počela sa svetom misom u crkvi sv. Lovre u Požegi koju je predvodio požeški biskup msnr. Antun Škorčević. Naša ekipa župe sv. Antuna Padovanskog igra u sastavu: Toni Vučemilović, Tomislav Rukavina, Mihael Tomić, Mario Tomac, Hrvoje Vulić, Ivan Breskovac, Ivan Butković. Danas je odigrano prvo kolo u kojem je naša župa igrala protiv župe sv. Antuna Padovanskog iz Daruvara i ostvarila pobjedu od 3:1. Golove za našu ekipu su postigli: Ivan Breskovac, Mario Tomac i Hrvoje Vulić. Prije samog odlaska u Požegu ekipu naše župe je pozdravio i blagoslovio naš župnik fra Zoran Bibić. Sljedeće drugo kolo KMNL igra se 18. siječnja 2020. godine.

Rudica Čeme

HODOČAŠĆE U SVETIŠTA ITALIJE (3.-7. rujna 2019.)

IMG_1613

U ranim jutarnjim satima 3. rujna 2019. uputilo se na put 43 vjernika Župe sv. Antuna Padovanskog iz Našica na hodočašće u svetišta sjeverne Italije, u organizaciji Hrvatskog katoličkog liječničkog društva –Podružnica Našice, s Putničkom agencijom “Mihael” iz Varaždina. Za stručno vodstvo naše grupe bio je zadužen vodič Robert, a duhovni voditelj bio nam je naš fra Stjepan Hrkač.
Putujući kroz lijepu našu domovinu Hrvatsku i Sloveniju stigli smo u Italiju. Prvo odredište bilo je mjesto Arcella u predgrađu Padove, gdje je sagrađeno svetište kao mjesto preminuća sv. Antuna Padovanskog koji je umro13. lipnja 1231. u 36-oj godini života izgovarajući posljednje riječi: “Vidio sam Gospodina!”. Ondje smo u crkvi imali sv. misu tijekom koje nam je u nadahnutoj homiliji fra Stjepan rekao neka otvorimo svoja srca i tražimo da upoznamo Krista kao što ga je upoznao sv. Ante. Zatim smo se uputili u susjedno mjesto Camposampiera u kojem je sv. Ante proveo posljednje dane svoga zemaljskog života, gdje smo posjetili Svetište viđenja koje prikazuje sv. Antu na slikama kako drži dijete Isusa u naručju, a prolaskom kroz lijepi drvored u kojem je izgrađen Križni put sv. Antuna došli smo do kapelice Svetište oraha, koja prikazuje sv. Antu u kućici na drvu oraha jer je svetac na drvetu živio u samoći i molitvi. Sljedeće nam je odredište bilo Montecantini Terme gdje smo se smjestili u hotel. Drugi dan prošao je u obilasku svetišta i gradova u predivnoj pokrajini Toskana. Najprije smo posjetili Colle val d’Elsi i katedralu gdje se čuva čavao kojim je na križ bila pribijena pločica s tekstom Isusove krivnje, no kako smo došli u tjednu u kojem se pripremalo sve za svečanu procesiju za nedjeljno slavlje, ulaz u katedralu nije bio dopušten i mi smo se uputili u San Gimignano, srednjovjekovni gradić prepun tornjeva, kula, palača i crkvi. Na trgu Piazza Duomo u katedrali Collegiata nalazi se grob svete Fine/Serafine, zaštitnice djece i djevojaka. Živjela je u 13. st., oboljela u desetoj godini od teške bolesti te ostala nepokretna u krevetu. Dijelila je s Kristom svoje trpljenje te ga je i sama pojačavala tvrdom daskom kojom je zamijenila ležaj. Umrla je kao petnaestogodišnja djevojčica 12. ožujka 1253. godine, smireno i sabrano.
Uslijedio je posjet Sieni, slikovitom srednjovjekovnom gradu s bazilikom sv. Katarine i sv. Dominika, gdje smo imali i sv.misu, zatim odlazak u roditeljsku kuću sv. Katarine, te siensku katedralu u kojoj nas je bez daha ostavila slavna gotička propovjedaonica Nicole Pisana. Obilaskom grada došli smo do Piazza del Campo,gradskog trga u obliku školjke, poznatog po godišnjoj konjskoj utrci (Palio) u kojoj se još od srednjeg vijeka natječu predstavnici svake gradske četvrti.Trg je izgrađen na mjestu negdašnjeg rimskog kazališta. Ondje se nalaze gradska vijećnica (Palazzo Pubblico) i toranj Torre del Mangia (visok 102 m).
Treći dan hodočastili smo u Firencu, svjetsko središte kulture i umjetnosti na obalama rijeke Arno. Posjetili smo crkvu Santa Croce (Svetoga Križa), u kojoj smo imali svetu misu uz duhovnu nazočnost slavnih Toskanaca poput Galilea i Micheangela, čije se grobnice nalaze u crkvi. Najpoznatija građevina u Firenci je katedrala, odnosno Il Duomo uz pripadajuću krstionicu i toranj. Katedrala je poznata po svom pročelju i Brunelleschijevoj kupoli. U Firenci je svaka crkva umjetnička galerija ili muzej. To je grad koji treba posjetiti.
Četvrti dan posjetili smo Bolonju prepunu renesansnih tornjeva, prekrasnih trgova, veličanstvenih lukova i srednjovjekovnih građevina, ali bio je to jedini kišni dan na našem hodočašću i nismo baš doživjeli ljepote grada. U crkvi sv. Petronija vidjeli smo izum gregorijanskog kalendara, gdje sunčeve zrake ulaze kroz strop i određuju koji je mjesec i dan na crti s brojkama, simbolima koji označavaju godine, mjesece i dane. Posjetili smo crkvu sv. Dominika i njegov grob te odali počast utemeljitelju Reda braće propovjednika ili dominikanaca, a zatim i crkvu sv. Katarine Bolonjske, talijanske redovnice klarise i mističarke. Tijelo joj je ostalo neraspadnuto sve do današnjih dana, a čuva se u kapeli samostana klarisa u Bolonji u sjedećem polažaju. Uputili smo se zatim u Schio, svetište Marije Kraljice Ljubavi, predivno mjesto podno Alpi. Posjetili smo kuću molitve Cenacolo gdje smo tijekom sv.mise osjetili miris ruže, u znak nazočnosti Gospe – Ruže Otajstvene.
Peti dan boravka u Italiji posvetili smo sv. Bakhiti, prvoj afričkoj svetici, koja je doživjela brojna poniženja i patnje ropstva, kako fizička tako i moralna, ali svojom poniznošću, jednostavnošću i osmjehom plijenila je pozornost i ljubav ljudi. Dominikanka koja nas je dočekala u samostanu ispričala nam je nekoliko crtica iz Bakhitina života i svoje izlaganje završila je svetičinim mislima: “Sve sam dala svom Gospodinu: On će se brinuti za mene… Najbolje stvari za nas, nisu one za koje mi mislimo da su najbolje, nego one koje nam Gospodin udijeli. Kada jedna osoba voli drugu svim srcem, tada čezne da bude s tom osobom: stoga čemu strah od smrti? Smrt nas vodi k Bogu!”
Posljednja destinacija našeg hodočašća bila je Venecija, grad na moru, jedan od najljepših kulturno povijesnih gradova na Mediteranu. Što reći o raskoši toga grada, da nas je bez teksta ostavio sam grad, zaista jest, biti na Markovom trgu, vidjeti Duždevu palaču, most uzdaha, Baziliku svete Marije od zdravlja (Basilica di Santa Maria della Salute), poznata i samo kao Salute, slavna venecijanska crkva koja je scenografski smještena na uski rt između kanala Grande i uvale sv. Marka (Bacino di San Marco), tako da je vidljiva prilikom prilaza trgu sv. Marka. Razgledavanjem Venecije završilo je naše putovanje po svetištima Italije i zaputili smo se prema svojim domovima. Vjerujem da će ovo hodočašće svima nama donijeti mnogo plodova da s još više vjere, ljubavi i nade otvorena srca slijedimo primjer svetaca čije smo živote razmatrali na našem putu.

Danijela Buljan

MLADA MISA VLČ. MIHAELA SOKOLA U ŽUPNOJ CRKVI U NAŠICAMA

8

Veličanstvena proslava Božjega milosrđa zablistala je na dan Gospodnji i Papin dan, 30. lipnja 2019., u našičkoj župnoj crkvi tijekom mlade mise vlč. Mihaela Sokola, koji je ovdje primio sakramente krštenja, prve pričesti i svete potvrde, a prihvativši Riječ koja preobražava svu prošlost i stvara neopisivu novost, naš je župljanin Mihael Sokol prepoznao svoj Put, Istinu i Život u Bogu postavši najprije ministrantom, vrijednim suradnikom Crkve, zatim bogoslovom, liturgijskim čitačem, đakonom, tajnikom beogradskog nadbiskupa mons. Stanislava Hočevara i svećenikom koji svoje poslanje na zemlji shvaća kao put svetosti, rasta u vjeri, ljubavi i nadi.

Svečanost je započela riječima dobrodošlice župnika i dekana fra Zorana Bibića, upućenim mladomisniku Mihaelu, njegovim roditeljima Josipu i Katici, sestri Mariji i nećakinji Matei, te krsnim kumovima Emilu i Marici Lukačić i ostaloj rodbini. Srdačno je pozdravio sve slavljenikove prijatelje, goste iz Zagreba i drugih mjesta, kolege svećenike, braću franjevce, časne sestre, bogoslove, a posebno propovjednika vlč. Tomislava Markića, ravnatelja ureda Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za Hrvate izvan domovine. Pozdrav je uputio i Mihaelovom kolegi mladomisniku iz Zagrebačke nadbiskupije, vlč. Majku Rušecu te s posebnim zadovoljstvom pozdravio goste iz drage Beogradske nadbiskupije: generalnog vikara mons. Aleksandra Kovačevića, kancelara preč. Ivana Poleta, gvardijana franjevačkog samostana u Beogradu fra Benedikta Vujicu  te gosp. Gavrila Grbana, poslanika uprave za Crkve i vjerske zajednice Republike Srbije s posebnim zaduženjem za Katoličku Crkvu i gosp. Josipa Miletića, gradonačelnika Grada Našica te sve nazočne župljane koji su došli podijeliti radost s mladomisnikom i najblistaviji trenutak njegova života. Poželio je mladomisniku da mu današnji dan bude blagoslovljen i nezaboravan te ga pozvao da započne sveto euharistijsko slavlje.

U prigodnoj homiliji propovjednik dr. Tomislav Markić istaknuo je značenje Božjeg milosrđa koje na hebr. jeziku ima dva izraza: hesed ili vječna ljubav i rehem što znači maternica te ukazuje na majčino krilo; ona svoje čedo nosi i povezuje se s njime vezom ljubavi, pokazuje nešto intimno, samu nježnost, dobrotu, strpljivost, požrtvovnost, dok lat. riječ misericordia u izvornom smislu označava bit milosrđa: siromašnom srce dati odnosno imati srce za bijedne i nevoljne. Tumačeći evanđeoske poruke (Lk 9 57-62), istaknuo je tri najvažnije: slijediti Isusa znači spremno poći za Njim bez ovozemaljskog tereta; Isus nas poziva da napustimo svoje prioritete kako bismo mogli slobodnije živjeti i nasljedovati ga; slijediti Isusa znači naviještati kraljevstvo Božje. Podsjetio je mladomisnika na riječi svetoga oca Franje koji stalno poziva na milosrđe, opraštanje i velikodušnost: „ Ne sudite druge, ne osuđujte, nego praštajte; na taj se način oponaša Očevo milosrđe, te sv. Augustin koji kaže: „Gospodin će se prije prestati srditi nego prestati biti milosrdan.“ Naglasio je važnost milosrdnog propovjednika i milosrđe ispovjednika posredstvom kojeg Bog uspostavlja dijalog s narodom. Poručio je mladomisniku da mu u svećeničkom pozivu neće biti lako i podsjetio na biblijske riječi kako niti jedan prorok nije dobrodošao u svoj rodni kraj, zato treba ići kamo ga Božja volja postavi, popit Abrahama kojem Gospodin Knjizi postanka govori: „Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati.“ Poučio ga je neka mu propovijedi budu kratke i jasne, ali pune ljubavi jer kroz njih širi majčinska ljubav, a u ispovjedaonici neka bude pravedan i milosrdan, poput oca iz prispodobe o izgubljenom sinu, jer vjernici u ispovijedi traže oprost i ljubav: „Treba propovijedati kao majka koja bezuvjetno voli svoje dijete.“ Nadahnutu homiliju završio je mladomisničkim motom: Sve mogu u Onome koji me jača. (Fil 4, 13)

Misno slavlje animirao je župni zbor uz sudjelovanje HKD „Lisinski“ iz Našice, a u liturgijskom čitanju sudjelovali su: mladomisnikova majka Katica Sokol i Marijan Miškulin, psalam je pjevao Miroslav Šarić, a molitvu vjernika pročitale su Danijela Buljan i Antonela.

Mladomisniku je čestitku na daru svećeništva uime Župnog pastoralnog vijeća, cijele naše župne zajednice kao i u svoje osobno uputila Mirjam Resler riječima psalmiste: “Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se Njemu!“ U prigodnici je izrazila i nekoliko poticajnih misli i poruka: „Budi svećenik po Srcu Isusovu, blag i milosrdan! O ovom si danu vjerujem sanjao već kao maleni dječak. Ovo je tvoj novi život u Kristu, s Kristom i po Kristu. Gospodin te pozvao, Gospodin te izabrao, ti si mu potreban, s tobom ima svoje planove. On želi preko tebe sijati svoju Riječ, on preko tebe želi dijeliti svoje sakramente, on po tvojim rukama želi biti prisutan na oltaru. Spremno si rekao: „Evo me, Gospodine!“ Veliki je to dar koji si primio, a još je i veća odgovornost. Neće ti uvijek biti lako, ali Bogu je sve moguće! Neka te u teškim trenucima prati i jača snaga Duha Svetoga! Neka ti svećeništvo bude trajni životni poziv posvećen Bogu i ljudima kojima budeš poslan. Budi ponosan i hrabar u svom svećeničkom pozivu. U to ime još ti jednom čestitam na daru svećeništva. Bog te poživio u miru i dobru!

Prigodan dar – misnicu, u ime svih župljana, vlč. Mihaelu predala je Gabrijela Nekić. Na kraju svečanog misnog slavlja mladomisnik je zahvalio gvardijanu fra Zoranu Bibiću na susretljivosti i otvorenosti samostana i crkve za služenja mlade mise. Zahvalio je i svim franjevcima uz koje je odrastao i s kojima je surađivao povjeravajući im svoj dječački san pretvoren u stvarnost. Posebno je pozdravio nazočne roditelje, roditelje, sestru i nećakinju Mateu, rodbinu, prijatelje, svećenike i, časne sestre, bogoslove, sve goste i ponajdraže župljane Našica okupljene na mladomisničkom euharistijskom slavlju. Iskreno je zahvalio najprije Bogu i roditeljima na daru života i daru duhovnog poziva koji je u njemu već od rođenja, ali sazrijevao je dugi niz godina rekavši, između ostalog: „Biti svećenik Kristov najveličanstveniji je, ali i najodgovorniji poziv koji čovjek može imati. I to nije samo poziv, to je i dar, vjerujem izmoljeni dar; to je ljubav, to je žrtva; biti svećenik Kristov jest poziv čovjeku da se u potpunosti uroni u Krista, da postane drugi Krist. To dragi moji prijatelji mi svećenici ne možemo bez vas. Premda smo poslani vama u ime Kristovo, sami ne možemo opstati i potrebne su nam vaše molitve. Zato molite za nova svećenička i redovnička zvanja, ali ne samo za nove svećenike, redovnike i redovnice, već da ti svećenici, redovnici i redovnice postanu sveti po uzoru Srca Isusova i Srca Marijina. Što će nam površni svećenici, što će nam svećenici ako oni ne utjelovljuju Krista ovdje na zemlji? Hvala vam, dragi moji župljani, dragi Našičani, što upravo vi redovito molite za duhovna zvanja te naša župa ima više živućih svećenika, redovnika i redovnica, bogoslova i kandidatica. Šestorica nas je svećenika. Budite i dalje hrabri, odvažni i ustrajni u toj molitvi te se ne bojte i svoje dijete posvetiti Bogu! Veseli me što će i dogodine u našoj župi, ako Bog dadne, biti mlada misa i to Dane Bošnjaka, franjevca, a vjerujem da će uskoro biti i mlada misa Marina Golubovića, dominikanca i drugih našičkih bogoslova. Braćo bogoslovi, ovdje vam čvrsto obećajem svoju molitvenu potporu, ali i svaku drugu koja je u mojoj mogućnosti.

         Prisjetio se sa zahvalnošću i dragih svećenika koji su na njegovom životnom putu imali veliku ulogu, ponajprije fra Ante Perković, koji mu je bio uzor i ohrabrenje u dječačkoj i odrasloj dobi pa je na upit što će biti kad bude velik znao reći: “Bit ću kao p. Ante“, a on mu je jednom zgodom kada je došao u Našice iz Zagreba, prije nekoliko godina, u sakristiji prije mise rekao: „Tko zna…i ti ćeš jednoga dana biti iza oltara. Nikada nije kasno.“ Bila je to prekretnica u njegovom životu! Svoje dječačke ministrantske dane započeo je uz pokojnog fra Ivana Lončara čija ga je mirnoća uvijek nadahnjivala, a nastavio je rasti uz fra Zoltana Dukaia koji ga je prvi od svećenika potaknuo na ozbiljnije razmišljanje o duhovnom pozivu. Svoju odluku i želju da ode u sjemenište prvo je priopćio pokojnom fra Ivanu Mikiću, koji ga je pratio me je pratio sve do svoje smrti u Našicama. Veliko hvala izrekao je fra Franji Jurincu koji ga je kao prefekt dočekao u sjemeništu, a potom mu je bio i gvardijanom i župnikom u Našicama, te mu je kao obiteljskom prijatelju od njegovih mladih svećeničkih dana povjerio ulogu stoloravnatelja za vrijeme ručka. Zahvalio je pokojnom fra Goranu Josipu Račkom za svjedočanstvo njegova svetačkog života! Posebnu je zahvalu na svakoj žrtvi i ljubavi svom prijatelju i propovjedniku preč. dr. Tomislavu Markiću koji je i u dobru i u zlu uz njega od sjemenišnih dana, te propovjedniku i prijatelju na mladoj misi u Beogradu vlč. Božidaru Josipu Tenšeku koji nije nazočan zbog preuzimanja nove svećeničke dužnosti u Kanadi. Zahvalnost za neizmjerno povjerenje uputio je i nenazočnom vlč. dr. Stjepanu Rusanu, župniku župe Blažene Djevice Marije Remetinec – Blato u Zagrebu, u kojoj je živio i bio na pomoć župniku za sve što je trebalo.

O svom životnom putu i duhovnim izazovima u novom okruženju rekao je: „Božja providnost odvela me u Beograd gdje sam upoznao mons. Stanislava Hočevara, beogradskog nadbiskupa i metropolitu te sam po njegovim rukama zaređen za svećenika Katoličke Crkve 22. lipnja ove godine. Veliko hvala Nadbiskupu na svakoj potpori, riječi ohrabrenja i neizmjernom povjerenju koje mi je ukazao kroz proteklu godinu i pol dana. Vjerujem da ću, a i Boga za to molim, opravdati to povjerenje. Hvala na blizini i podršci svećenika Beogradske nadbiskupije, a posebno ovdje prisutnima mons. Aleksandru Kovačeviću, generalnom vikaru, preč. Ivanu Poletu, kancelaru, dr. fra Benediktu Vujici, gvardijanu Franjevačkog samostana u Beogradu, fra Leopoldu Rohmesu, a posebno i veliko hvala na svakoj podršci, pomoći i žrtvi mom prijatelju od sjemenišnih dana vlč. Hrvoju Špeharu. Pozdravljam i zahvaljujem na prisutnosti i bratskoj ljubavi i ostalim svećenicima, a posebno vlč. Majku Rušecu, mladomisniku Zagrebačke nadbiskupije s kojim ću vam zajedno podijeliti mladomisnički blagoslov. I na posljetku, hvala mojim dragim prijateljima, mojoj braći našičkim franjevcima na čelu sa župnikom i gvardijanom fra Zoranom Bibićem koji je ujedno i dekan Našičkog dekanata, što su tako nesebično, široke ruke i iskrena srca otvorili vrata samostana i ove lijepe i drage mi franjevačke i župne crkve sv. Antuna Padovanskog, crkve u kojoj sam primio sakramente krštenja, prve pričesti i krizme, da u njoj mogu zajedno s roditeljima, rodbinom, prijateljima, ali i vama braćo franjevci i svećenici, proslaviti svoju mladu misu, premda i nisam više u cvijetu mladosti, no ona je i vaša mlada misa, mlada misa cijele naše župe. Hvala svim župljanima moje rodne župe Našice koji su bili na mom svećeničkom ređenju i svima onima koji su danas ovdje sa mnom i onima koji su na bilo koji način pridonijeli organizaciji mlade mise: zboru, orguljašima, sakristanu, čitačima, mladima, članovima KUD-a „Lisinski“… Svakog svećenika svima nama dali su njegovi roditelji. Zato uz svećenike treba moliti i za njihove roditelje jer upravo su roditelji ti koji su nama svećenicima prenijeli vjeru, koji su molili i mole za nas, koji su izmolili naše zvanje, ali koji i nad nama svećenicima uvijek strepe. Stoga Vam danas ovdje uz sve prisutne svećenike predajem i njihove roditelje, a posebno one roditelje svećenika koji su ovdje sada s nama, roditelje našega fra Zorana Bibića, preč. Tomislava Markića, fra Darka Sudarića, vlč. Hrvoja Špehara i roditelje vlč. Siniše Paušića koji nažalost zbog zdravstvenih razloga nije ovdje danas s nama. Hvala vama, dragi roditelji svećenika, jer ste svoje sinove darovali Bogu koji će siguran sam vašu žrtvu nagraditi vječnim životom. Neka upravo oni svima vama, braćo i sestre, budu primjer nesebičnosti kako biste upravo vi kao roditelji mogli prepoznati ono što je najbolje za veše dijete: biti obiteljski čovjek ili krenuti Božjim putem…

           Dragi moji Našičani, neka vas i dalje prati zagovor sv. Antuna Padovanskog! Dobro došli ste k meni u Beograd gdje i dalje ostajem na službi tajnika beogradskog nadbiskupa koji mi je povjerio i brigu za mlade, brigu za obnovu cijeloga kompleksa katedrale «Marijanum», brigu za obnovu kompleksa «Tabor» i brigu za Medijski centar Nadbiskupije. Hvala! Bog vas sve blagoslovio i dogodine se vidjeli na još jednoj mladoj misi u Našicama!

Nakon sv. mise mladomisnik je udijelio pojedinačni mladomisnički blagoslov. Svečano misno slavlje uveličali su članovi A sastava foklorne sekcije HKD-a “Lisinski”  i njihov voditelj Miroslav Šarić u narodnoj nošnji našičkoga kraja, te članovi župnog zbora i zbora Snaga Duha koje je na orguljama pratila Ema Knežević.

Foto: Tomislava Justić ;tekst: Danijela Buljan i Marija Pepelko

HODOČAŠĆE NA TRSAT 25.6.2019

11

U utorak 25. lipnja 2019. u ranim jutarnjim satima naša je Župa hodočastila u najstarije hrvatsko marijansko svetište – Majci Božjoj Trsatskoj. Na put je krenuo 61 hodočasnik iz naše Župe, uz pratnju naših franjevaca fra Stjepana i fra Maria. Na Trsat smo stigli oko 9 sati gdje nas je dočekao naš župljanin, novak fra Borna Gall. Odmah po dolasku započeli smo pobožnost križnog puta koju je predvodio fra Borna, zajedno sa hodočasnicima iz drugih župa. Poslije križnoga puta i prigode za sv. ispovijed uslijedila je hodočasnička misa koju je predvodio dekan iz Grubišnog polja, preč. Većeslav Magić. Nakon sv. Mise imali smo dovoljno slobodnog vremena za obilazak svetišta, trsatskih stuba i ručak. U svetištu se nalazi čudotvorna Marijina slika. Također u sklopu franjevačkog samostana je i kapela Zavjetnih darova, dok se ispred crkve nalazi kip pape sv. Ivana Pavla II.“Trsatski hodočasnik” podignut je povodom njegovog 100-og apostolskog putovanja kada je posjetio Rijeku, Trsat i mnoge hrvatske gradove i svetišta. Prije nego što smo napustili Trsat i krenuli za Opatiju, snimili smo zajedničku fotografiju kod kipa pape Ivana Pavla II. U Opatiji smo imali slobodno vrijeme za razgledavanje grada i kupanje. U Našice smo se vratili u kasnim večernjim satima.

Maja Orešković

1 31 32 33 34 35 36