Župa sv. Antuna Padovanskog Našice

Draga braćo i sestre,

pozdravljamo vas i želimo vam mir u Gospodinu.

Obraćamo vam se korizmenom porukom kako bismo jedni drugima i na taj način bili blizi.

Želimo vas ohrabriti za život vjere u korizmi jer život vjere je lijep život.

Korizma je, istina, vrijeme pokore, ali je također izvor najčišćih i najuzvišenijih radosti. Ona je obavezan prijelaz ako želimo u radosti slaviti vazmeno otajstvo. Zemljoradnik, da bi pjevao od radosti zbog sabiranja obilne ljetine u doba žetve, mora najprije obilno prolijevati znoj trudeći se za vrijeme oranja i sjetve.

Zato se i mi želimo u korizmi kroz četrdeset dana obnavljati trudeći se, znajući uvijek da se više milost Božja trudi za nas.

Obnoviti želimo nadasve svoje opredjeljenje za Isusa Krista koji se za nas u potpunosti opredijelio. Opredjeljujemo se za Isusa kroz slušanje njegove riječi i življenje po njoj. A kroz sakramentalno druženje s Isusom, osobito kroz ispovijed, pričest i svetu misu, kroz pobožnost križnoga puta, korizmene kateheze, zadatke sinodalnoga hoda i djela dobrotvornosti prema bližnjima u potrebi želimo dobiti Isusovu snagu da se opredjeljujemo uvijek za dobro i bolje i da uvijek pazimo da nas zlo ne navuče na svoju stranu.

Korizma je vrijeme milosti i vrijeme spasa. To želimo otkriti. Korizma nije toliko vrijeme
odricanja, koliko je ona vrijeme izabiranja pravih stvarnosti u životu. Nikada ne želimo prezreti stvari koje je Otac stvorio, ne želimo ih se odreći, nego ih želimo samo nanovo otkriti.

Za što možemo prikazati korizmu? Prikazujemo je Ocu za mir. Ratovi dolaze stoga što smo privezani uz materijalna dobra: da ih obranimo ili priskrbimo spremni smo i ubiti. Prikazujemo korizmenu obnovu za one koji potpuno robuju materijalnim stvarima i ne vide druge vrednote. Molimo za one koji žive u suprotnosti s drugima jer su zaslijepljeni svojim bogatstvima. Želimo da nam Otac otvori oči da možemo vidjeti kako je sve što jesmo i imamo njegov dar i da ima za sve da živimo u miru na ovome svijetu, u svakom kraju ovoga svijeta da bude mir.

Koje još milosti nam može korizma donijeti? Otac nas u korizmi može osloboditi svake zle navike, utišati naše strasti, učiniti da u nama rastu kreposti. On može učiniti, i jedino On, da se dubine naših duša otvore njegovoj milosti, kako bi nas njegova milost očistila i potpuno ispunila.

Želimo u korizmi biti uvijek sličniji njegovu Sinu, u svakoj napasti i kušnji, da nadvladamo svaku zamku te da možemo iz dana u dan sve vjernije služiti Ocu i s uvijek sve većom željom primati njegovu Riječ.

Korizma se ne sastoji samo u uskraćivanju hrane. On je pomoć u obnovi cjelokupnog kršćanskoga života. Tko bi oštro gladovao, a ne bi prestao griješiti, njegov bi post bio kriv i beskoristan. Samo onaj koji postu doda prestanak grijeha i početak dobrih djela, imat će od posta željene plodove za dušu i tijelo.

Osnovni poziv korizme je poziv na milosrđe. Poziv milosrđa odnosi se na to kakvi mi smo prema drugima. Sve djelovanje prema drugima vraća se k nama, i ako je ono dobro i pozitivno, ono nas obdaruje. Isus nas poziva da budemo milosrdni kao što je Otac naš milosrdan. To smo na sebi toliko puta iskusili kada nas je Bog dugo i strpljivo čekao da se vratimo, kad nam je toliko i toliko puta oprostio, kad je imao razumijevanje za naše slabosti.

I doista možemo reći: Otac je naš milosrdan. Milosrdan je i što drži ovaj svijet usprkos zla koje je u njemu. Otac je naš milosrdan. No Isus bi htio da i mi budemo milosrdni prema drugima, da i mi nešto u svojem srcu imamo od srca Božjega, i da ne budemo nemilosrdni jedni prema drugima, nego da se upravo s milosrđem prihvaćamo među sobom, da prihvaćamo drugoga i onda kada nas je povrijedio, i onda kada nas je ražalostio, i onda kada je bio nepravedan prema nama, jer Otac naš je takav. I gotovo sve što u Evanđelju proizlazi, može se svesti pod jedno jedino – milosrđe. Kao što je Otac vaš milosrdan.

I zato Isus želi da ne sudimo nikoga. Što to znači suditi nekoga? To znači izreći moralnu kvalifikaciju o nekom čovjeku. To može samo Bog jer samo Bog proniče u ljudsko srce, i samo Bog vidi što se tu događa i koji su tu motivi, i koje su tu namjere. I svaki je ljudski sud o drugome nepravedan. I zato Isus kaže nemojte suditi. Za uzvrat, dobit ćete nešto: ni vi nećete biti suđeni. I zato je najbolja obrana od suda da budemo milosrdni prema drugima i da nikoga ne sudimo. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Osuditi nekoga znači definitivno s nekim prekinuti. Zapitajmo se ima li ljudi s kojima smo definitivno sve prekinuli. Mi smo ih zapravo osudili.

Korizma nas poziva da se vratimo Bogu i da to popravimo, jer ako mi bilo koga osudimo i mi ćemo biti osuđeni. I protiv jednoga i protiv drugoga najefikasnije je ono što Isus traži: praštajte i oprostit će vam se. Najviše se događa raskida među ljudima, najviše se događa neprijateljstava među ljudima, najviše se događa odbacivanja drugih jer nema praštanja.

I sada dolaze djela milosrđa i ljubavi. “Dajte i dat će vam se.” Ovdje Isus nekako posebno želi da budemo širokogrudni jer kaže da Bog daleko više nadmašuje našu širokogrudnost ako mi dajemo jedni drugima. Kaže: “Mjera dobra nabijena i natresena dat će se u krilo vaše, ako dajete.”

Nikad čovjek ne može drugome dati, a da mu Bog to ne bi stostruko vratio. To ne može biti. I zato nas Isus poziva da nemamo usko srce, škrto i zatvoreno, da ne čuvamo rezerve dok drugi ništa nema, nego da damo. To znači vjerovati evanđelju: da damo i da vjerujemo da će i nama Bog dati. I tisuću puta se dogodilo da su ljudi posljednje dali što su imali i nisu imali izgleda što će imati sutra, ali se Bog pobrinuo i višestruko. “Dajte i dat će vam se.” Jer kaže Isus: ako ste vi škrti jedni prema drugima i Otac vaš nebeski bit će takav prema vama. Jer mjerom kojom vi mjerite i vama će se zauzvrat mjeriti.

Milostinja u svom pravom značenju znači – učiniti drugoga dionikom vlastitih dobara. Milostinja, oslobođena vanjskih okolnosti, uvijek je dobro djelo. Milostinja nije samo materijalno izvanjsko davanje, nego kao što to evanđelje prikazuje, nutarnje darivanje i otvorenost prema drugome. Takva milostinja prožeta ljubavlju lišava čovjeka grijeha kao što su sebičnost, oholost i superiornost, ponižavanja drugih. Milostinja je znak darovanosti Bogu te mora biti u poniznosti i skrovitosti srca. Nitko nije vlasnik, nego posrednik dobara i providonosne Božje ljubavi. Dužnost vjernika je uporno i marljivo nastojanje oko povjerenih mu darova za sebe i za druge.

Pokušajmo u tom svjetlu ispitati sebe i korizmena četrdesetdnevna obnova neka i taj dio našega života zahvati, da se pitam: jesam li milosrdan? Sudim li? Jesam li koga osudio? Opraštam li i koliko sam spreman drugome dati?

U korizmi nas na poseban način pohađa Božja Riječ jer je korizma vrijeme povratka Bogu. Korizma je uvijek vrijeme velikog preispitivanja, i upravo radi toga i Božja Riječ dolazi nam s onim što bismo mi trebali popraviti.

Bog nam govori, Crkva uvijek čita Božju Riječ. I kad netko kaže da je pročitao Bibliju to ne znači ništa. Jer Biblija se čita kao susret s Božjom Riječi i zapravo se ne može pročitati. Crkva nije još pročitala Bibliju. Crkva će zapravo pročitati Bibliju onoga časa kad Krist dođe ponovno. A do onda je stalno čita.

Korizma je vrijeme u kojem treba ispitati naš cjelokupni život: kamo mi zapravo idemo? Što je naša najveća briga i želja – samo dobro našega tijela ovdje na zemlji ili naše vječno spasenje, spasenje duše? Korizmeni put učinit će nas trijeznima i sposobnijima da o tim stvarnostima ozbiljno razmislimo. Ako smo hodili krivim putem, okrenimo se, obratimo se i krenimo pravim putem. U tome se sastoji naša duhovna obnova od četrdeset dana na koju nas korizma poziva.

Ti si, Gospodine, došao da nas pozoveš na obraćenje, da okrenemo svoj pogled od prolaznoga i usmjerimo ga k vječnim vrijednostima. No, Gospodine, često smo gluhi na tvoju Riječ. Često te ne želimo poslušati jer nam je teško odreći se svojih grijeha, loših navika i grešne navezanosti. Često smo, Gospodine, zarobljeni od našeg vlastitog zla koje želi kraljevati u nama.

I nas pozivaš na obraćenje, da krenemo tvojim stazama. S psalmistom te molimo: Čisto srce stvori nam, Bože… Od grijeha nas očisti… Svoga Svetog Duha ne uzmi od nas…

U ovom svetom vremenu korizme, vremenu milosti za svaku kršćansku dušu, dolazimo pred tebe i molimo te da ovo vrijeme za nas bude plodno. Neka naša molitva bude žarča i češća, naša ljubav prema bližnjima i potrebnima djelotvorna, a sva naša pokora, post, žrtve i odricanja radosni i plodonosni.

Ti nas pozivaš na obraćenje. Sve se pretvara u prah i pepeo. Jedino ti ostaješ, jedino ljubav koju živimo i za koju živimo ne može nikada postati prah. Odvrati nam pogled i interese od prolaznoga i potresi nam dušu da spoznamo i radimo za ono što je vječno.

Daj nam milost da dobro upotrijebimo ovo sveto vrijeme korizme da ono za nas bude vrijeme spasenja i vrijeme milosti, vrijeme novoga početka, vrijeme kad ćemo odlučnije i bez zastajanja krenuti za tobom.

Želimo te moliti posebno za one koji su, iako kršteni, daleko od tebe. Uđi u njihov život, probudi njihovu vjeru, da spoznaju da si im blizu i da im je bez tebe život siromašan i promašen. Namjenjujemo svoju korizmenu pokoru i za njih, da ti se vrate. Vrati k sebi mnoge duše ove korizme po skrušenoj svetoj ispovijedi.

Molimo te i za naše obraćenje: ne dopusti da povjerujemo lažnom glasu svoga ponosa u sebi koji nas uvjerava da nama ne treba obraćenje. Trebaš nam da nas oslobodiš od nas samih i od naših zlih sklonosti. Obrati nas i bit ćemo obraćeni. Povuci nas za sobom i slijedit ćemo te. Daj nam hrabrosti i snage da prihvatimo svoj svakodnevni križ i da krenemo za tobom. Hvala ti što si s nama i što nismo nikad sami u patnji. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.