BOŽIĆNA ČESTITKA BRAĆE FRANJEVACA

Draga braćo i sestre,

želimo Vam u ime našega franjevačkog bratstva iz Našica izreći božićnu čestitku, kao što je to dobar običaj.

Božić je! Bog postaje čovjekom da bi nas ljubio i nas same učinio sposobnim za ljubav. Tako je to započelo u Betlehemu. Sve njegove čežnje, njegovo djelovanje, njegovo razmišljanje i osjećaj sastoji se u ovoj poruci: Budite ljubljeni! I ljubite jedni druge! Ne osjećajima ili riječima, nego iz svega srca, svojim životom. Božićni čovjek je čovjek koji se cijeloga života bori za Božju ljubav, pušta da ga ona vodi u radosti i patnji. I pritom svu svoju radost nalazi u Bogu.

Zahvaljujemo svima za zajedništvo i dobru suradnju. Teško bismo mi franjevci u župi mogli učiniti nešto sami. Zajedno smo na mnogim poljima. Osobito je divno što sve vi ljudi u Našicama činite iz vjere i ljubavi prema čovjeku.

U Našicama je i ove godina bilo obilje ljubavi prema bližnjima, a osobito kad se rađaju i odgajaju djeca. Zahvalni smo Bogu za sve mlade roditelje, ali i za one koji su postali djedovi i bake, a osobito za sve prvopričesnike i krizmanike koji su prepoznali Božju blizinu u svome životu i primili Boga u svoj život.

Čovjek koji vjeruje osjeća u nutrini svoga bića njegovu blizinu. Od Božića u ljudskom srcu je Bog. Nema više Boga bez ljudskoga srca. Bog u Isusu dolazi u susret svome narodu. Bog se nastanio među nama u Djetetu Isusu. Ljubav je učinila prve korake. Ispunile su se nade svih pravednika. Svi vjernici dive se Djetetu Isusu i u njemu prepoznaju Boga.

Zato je Božić vrijeme divljenja: Bog je pohodio zemlju! I ovoga Božića mi moramo otkriti da se naš Bog zove Emanuel – s nama Bog. I želi trajno ostati s nama. Ova naša generacija sada kroz muku svjedoči da Bog nije ostavio svoj narod – da i danas želi biti s nama Bog. Od toga našega svjedočenja imat ćemo korist ne samo mi već i buduće generacije. Uvijek je bilo i bit će: Što jedni siju, drugi će žeti.

Božić je susret. Čitav naš ljudski život je u znaku željenih susreta. Tako je i naš vjernički život obilježen susretom s Bogom i s ljudima. Pa i oni ljudi koji kažu da su posve razočarani u život, još uvijek se potiho nadaju utjesi, miru, sigurnosti. Još uvijek negdje duboko u njima tinja nada da će sresti nekoga tko će u njihov život unijeti radost i sreću.

Da bismo obogatili i svoj Božić, potrebno je osim susreta i imati hrabrosti biti sam. Tek kad na kršćanski način ostvariš trenutke samoće, imat ćeš blago, strpljivo i hrabro srce i znat ćeš se darivati onima za koje misliš da ih ljubiš. Svatko od nas može se nekome darivati u slobodi, nekoga prihvatiti, nekome biti dobar. To je svakome moguće. To je onda stvarni božićni dar, a bez toga sve su drugo samo stvari koje možeš darivati u svako vrijeme.

Mnogo puta čujemo ili sami kažemo da je nekada bilo bolje i ljepše, jer su ljudi imali više vremena jedni za druge, više su se družili; rado se i često išlo u posjet rodbini i kumovima, nalazilo se vremena za prijatelja i susjeda. I ljudi su bili zadovoljniji i sretniji nego danas. Nitko nam ne brani da baš danas odlučimo krenuti takvim putem, koji i nama može donijeti i radost i blagoslov. Zato pođi starom ocu ili majci – pođi onom samcu koji nema kome reći da mu je teško – kreni k nekome kojem trebaš baš ti – a takvih ima oko nas.

Božić je, ima još vremena, slavimo ga osam dana. Stignemo učiniti još mnogo dobra. Neka nam susret Boga i čovjeka u rođenju Djeteta Isusa u siromašnoj nazaretskoj obitelji Marije i Josipa bude poticaj i nadahnuće da ovih dana u susretu s drugima donosimo utjehu, radost i mir i Božić će biti i nama sretniji.

Od srca i iz srca želimo Vam sretan i blagoslovljen Božić te obilje božićne radosti!

Braća franjevci iz Našica