HODOČAŠĆE U SVETIŠTA ITALIJE (3.-7. rujna 2019.)

IMG_1613

U ranim jutarnjim satima 3. rujna 2019. uputilo se na put 43 vjernika Župe sv. Antuna Padovanskog iz Našica na hodočašće u svetišta sjeverne Italije, u organizaciji Hrvatskog katoličkog liječničkog društva –Podružnica Našice, s Putničkom agencijom “Mihael” iz Varaždina. Za stručno vodstvo naše grupe bio je zadužen vodič Robert, a duhovni voditelj bio nam je naš fra Stjepan Hrkač.
Putujući kroz lijepu našu domovinu Hrvatsku i Sloveniju stigli smo u Italiju. Prvo odredište bilo je mjesto Arcella u predgrađu Padove, gdje je sagrađeno svetište kao mjesto preminuća sv. Antuna Padovanskog koji je umro13. lipnja 1231. u 36-oj godini života izgovarajući posljednje riječi: “Vidio sam Gospodina!”. Ondje smo u crkvi imali sv. misu tijekom koje nam je u nadahnutoj homiliji fra Stjepan rekao neka otvorimo svoja srca i tražimo da upoznamo Krista kao što ga je upoznao sv. Ante. Zatim smo se uputili u susjedno mjesto Camposampiera u kojem je sv. Ante proveo posljednje dane svoga zemaljskog života, gdje smo posjetili Svetište viđenja koje prikazuje sv. Antu na slikama kako drži dijete Isusa u naručju, a prolaskom kroz lijepi drvored u kojem je izgrađen Križni put sv. Antuna došli smo do kapelice Svetište oraha, koja prikazuje sv. Antu u kućici na drvu oraha jer je svetac na drvetu živio u samoći i molitvi. Sljedeće nam je odredište bilo Montecantini Terme gdje smo se smjestili u hotel. Drugi dan prošao je u obilasku svetišta i gradova u predivnoj pokrajini Toskana. Najprije smo posjetili Colle val d’Elsi i katedralu gdje se čuva čavao kojim je na križ bila pribijena pločica s tekstom Isusove krivnje, no kako smo došli u tjednu u kojem se pripremalo sve za svečanu procesiju za nedjeljno slavlje, ulaz u katedralu nije bio dopušten i mi smo se uputili u San Gimignano, srednjovjekovni gradić prepun tornjeva, kula, palača i crkvi. Na trgu Piazza Duomo u katedrali Collegiata nalazi se grob svete Fine/Serafine, zaštitnice djece i djevojaka. Živjela je u 13. st., oboljela u desetoj godini od teške bolesti te ostala nepokretna u krevetu. Dijelila je s Kristom svoje trpljenje te ga je i sama pojačavala tvrdom daskom kojom je zamijenila ležaj. Umrla je kao petnaestogodišnja djevojčica 12. ožujka 1253. godine, smireno i sabrano.
Uslijedio je posjet Sieni, slikovitom srednjovjekovnom gradu s bazilikom sv. Katarine i sv. Dominika, gdje smo imali i sv.misu, zatim odlazak u roditeljsku kuću sv. Katarine, te siensku katedralu u kojoj nas je bez daha ostavila slavna gotička propovjedaonica Nicole Pisana. Obilaskom grada došli smo do Piazza del Campo,gradskog trga u obliku školjke, poznatog po godišnjoj konjskoj utrci (Palio) u kojoj se još od srednjeg vijeka natječu predstavnici svake gradske četvrti.Trg je izgrađen na mjestu negdašnjeg rimskog kazališta. Ondje se nalaze gradska vijećnica (Palazzo Pubblico) i toranj Torre del Mangia (visok 102 m).
Treći dan hodočastili smo u Firencu, svjetsko središte kulture i umjetnosti na obalama rijeke Arno. Posjetili smo crkvu Santa Croce (Svetoga Križa), u kojoj smo imali svetu misu uz duhovnu nazočnost slavnih Toskanaca poput Galilea i Micheangela, čije se grobnice nalaze u crkvi. Najpoznatija građevina u Firenci je katedrala, odnosno Il Duomo uz pripadajuću krstionicu i toranj. Katedrala je poznata po svom pročelju i Brunelleschijevoj kupoli. U Firenci je svaka crkva umjetnička galerija ili muzej. To je grad koji treba posjetiti.
Četvrti dan posjetili smo Bolonju prepunu renesansnih tornjeva, prekrasnih trgova, veličanstvenih lukova i srednjovjekovnih građevina, ali bio je to jedini kišni dan na našem hodočašću i nismo baš doživjeli ljepote grada. U crkvi sv. Petronija vidjeli smo izum gregorijanskog kalendara, gdje sunčeve zrake ulaze kroz strop i određuju koji je mjesec i dan na crti s brojkama, simbolima koji označavaju godine, mjesece i dane. Posjetili smo crkvu sv. Dominika i njegov grob te odali počast utemeljitelju Reda braće propovjednika ili dominikanaca, a zatim i crkvu sv. Katarine Bolonjske, talijanske redovnice klarise i mističarke. Tijelo joj je ostalo neraspadnuto sve do današnjih dana, a čuva se u kapeli samostana klarisa u Bolonji u sjedećem polažaju. Uputili smo se zatim u Schio, svetište Marije Kraljice Ljubavi, predivno mjesto podno Alpi. Posjetili smo kuću molitve Cenacolo gdje smo tijekom sv.mise osjetili miris ruže, u znak nazočnosti Gospe – Ruže Otajstvene.
Peti dan boravka u Italiji posvetili smo sv. Bakhiti, prvoj afričkoj svetici, koja je doživjela brojna poniženja i patnje ropstva, kako fizička tako i moralna, ali svojom poniznošću, jednostavnošću i osmjehom plijenila je pozornost i ljubav ljudi. Dominikanka koja nas je dočekala u samostanu ispričala nam je nekoliko crtica iz Bakhitina života i svoje izlaganje završila je svetičinim mislima: “Sve sam dala svom Gospodinu: On će se brinuti za mene… Najbolje stvari za nas, nisu one za koje mi mislimo da su najbolje, nego one koje nam Gospodin udijeli. Kada jedna osoba voli drugu svim srcem, tada čezne da bude s tom osobom: stoga čemu strah od smrti? Smrt nas vodi k Bogu!”
Posljednja destinacija našeg hodočašća bila je Venecija, grad na moru, jedan od najljepših kulturno povijesnih gradova na Mediteranu. Što reći o raskoši toga grada, da nas je bez teksta ostavio sam grad, zaista jest, biti na Markovom trgu, vidjeti Duždevu palaču, most uzdaha, Baziliku svete Marije od zdravlja (Basilica di Santa Maria della Salute), poznata i samo kao Salute, slavna venecijanska crkva koja je scenografski smještena na uski rt između kanala Grande i uvale sv. Marka (Bacino di San Marco), tako da je vidljiva prilikom prilaza trgu sv. Marka. Razgledavanjem Venecije završilo je naše putovanje po svetištima Italije i zaputili smo se prema svojim domovima. Vjerujem da će ovo hodočašće svima nama donijeti mnogo plodova da s još više vjere, ljubavi i nade otvorena srca slijedimo primjer svetaca čije smo živote razmatrali na našem putu.

Danijela Buljan