MLADA MISA VLČ. MIHAELA SOKOLA U ŽUPNOJ CRKVI U NAŠICAMA

8

Veličanstvena proslava Božjega milosrđa zablistala je na dan Gospodnji i Papin dan, 30. lipnja 2019., u našičkoj župnoj crkvi tijekom mlade mise vlč. Mihaela Sokola, koji je ovdje primio sakramente krštenja, prve pričesti i svete potvrde, a prihvativši Riječ koja preobražava svu prošlost i stvara neopisivu novost, naš je župljanin Mihael Sokol prepoznao svoj Put, Istinu i Život u Bogu postavši najprije ministrantom, vrijednim suradnikom Crkve, zatim bogoslovom, liturgijskim čitačem, đakonom, tajnikom beogradskog nadbiskupa mons. Stanislava Hočevara i svećenikom koji svoje poslanje na zemlji shvaća kao put svetosti, rasta u vjeri, ljubavi i nadi.

Svečanost je započela riječima dobrodošlice župnika i dekana fra Zorana Bibića, upućenim mladomisniku Mihaelu, njegovim roditeljima Josipu i Katici, sestri Mariji i nećakinji Matei, te krsnim kumovima Emilu i Marici Lukačić i ostaloj rodbini. Srdačno je pozdravio sve slavljenikove prijatelje, goste iz Zagreba i drugih mjesta, kolege svećenike, braću franjevce, časne sestre, bogoslove, a posebno propovjednika vlč. Tomislava Markića, ravnatelja ureda Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za Hrvate izvan domovine. Pozdrav je uputio i Mihaelovom kolegi mladomisniku iz Zagrebačke nadbiskupije, vlč. Majku Rušecu te s posebnim zadovoljstvom pozdravio goste iz drage Beogradske nadbiskupije: generalnog vikara mons. Aleksandra Kovačevića, kancelara preč. Ivana Poleta, gvardijana franjevačkog samostana u Beogradu fra Benedikta Vujicu  te gosp. Gavrila Grbana, poslanika uprave za Crkve i vjerske zajednice Republike Srbije s posebnim zaduženjem za Katoličku Crkvu i gosp. Josipa Miletića, gradonačelnika Grada Našica te sve nazočne župljane koji su došli podijeliti radost s mladomisnikom i najblistaviji trenutak njegova života. Poželio je mladomisniku da mu današnji dan bude blagoslovljen i nezaboravan te ga pozvao da započne sveto euharistijsko slavlje.

U prigodnoj homiliji propovjednik dr. Tomislav Markić istaknuo je značenje Božjeg milosrđa koje na hebr. jeziku ima dva izraza: hesed ili vječna ljubav i rehem što znači maternica te ukazuje na majčino krilo; ona svoje čedo nosi i povezuje se s njime vezom ljubavi, pokazuje nešto intimno, samu nježnost, dobrotu, strpljivost, požrtvovnost, dok lat. riječ misericordia u izvornom smislu označava bit milosrđa: siromašnom srce dati odnosno imati srce za bijedne i nevoljne. Tumačeći evanđeoske poruke (Lk 9 57-62), istaknuo je tri najvažnije: slijediti Isusa znači spremno poći za Njim bez ovozemaljskog tereta; Isus nas poziva da napustimo svoje prioritete kako bismo mogli slobodnije živjeti i nasljedovati ga; slijediti Isusa znači naviještati kraljevstvo Božje. Podsjetio je mladomisnika na riječi svetoga oca Franje koji stalno poziva na milosrđe, opraštanje i velikodušnost: „ Ne sudite druge, ne osuđujte, nego praštajte; na taj se način oponaša Očevo milosrđe, te sv. Augustin koji kaže: „Gospodin će se prije prestati srditi nego prestati biti milosrdan.“ Naglasio je važnost milosrdnog propovjednika i milosrđe ispovjednika posredstvom kojeg Bog uspostavlja dijalog s narodom. Poručio je mladomisniku da mu u svećeničkom pozivu neće biti lako i podsjetio na biblijske riječi kako niti jedan prorok nije dobrodošao u svoj rodni kraj, zato treba ići kamo ga Božja volja postavi, popit Abrahama kojem Gospodin Knjizi postanka govori: „Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati.“ Poučio ga je neka mu propovijedi budu kratke i jasne, ali pune ljubavi jer kroz njih širi majčinska ljubav, a u ispovjedaonici neka bude pravedan i milosrdan, poput oca iz prispodobe o izgubljenom sinu, jer vjernici u ispovijedi traže oprost i ljubav: „Treba propovijedati kao majka koja bezuvjetno voli svoje dijete.“ Nadahnutu homiliju završio je mladomisničkim motom: Sve mogu u Onome koji me jača. (Fil 4, 13)

Misno slavlje animirao je župni zbor uz sudjelovanje HKD „Lisinski“ iz Našice, a u liturgijskom čitanju sudjelovali su: mladomisnikova majka Katica Sokol i Marijan Miškulin, psalam je pjevao Miroslav Šarić, a molitvu vjernika pročitale su Danijela Buljan i Antonela.

Mladomisniku je čestitku na daru svećeništva uime Župnog pastoralnog vijeća, cijele naše župne zajednice kao i u svoje osobno uputila Mirjam Resler riječima psalmiste: “Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se Njemu!“ U prigodnici je izrazila i nekoliko poticajnih misli i poruka: „Budi svećenik po Srcu Isusovu, blag i milosrdan! O ovom si danu vjerujem sanjao već kao maleni dječak. Ovo je tvoj novi život u Kristu, s Kristom i po Kristu. Gospodin te pozvao, Gospodin te izabrao, ti si mu potreban, s tobom ima svoje planove. On želi preko tebe sijati svoju Riječ, on preko tebe želi dijeliti svoje sakramente, on po tvojim rukama želi biti prisutan na oltaru. Spremno si rekao: „Evo me, Gospodine!“ Veliki je to dar koji si primio, a još je i veća odgovornost. Neće ti uvijek biti lako, ali Bogu je sve moguće! Neka te u teškim trenucima prati i jača snaga Duha Svetoga! Neka ti svećeništvo bude trajni životni poziv posvećen Bogu i ljudima kojima budeš poslan. Budi ponosan i hrabar u svom svećeničkom pozivu. U to ime još ti jednom čestitam na daru svećeništva. Bog te poživio u miru i dobru!

Prigodan dar – misnicu, u ime svih župljana, vlč. Mihaelu predala je Gabrijela Nekić. Na kraju svečanog misnog slavlja mladomisnik je zahvalio gvardijanu fra Zoranu Bibiću na susretljivosti i otvorenosti samostana i crkve za služenja mlade mise. Zahvalio je i svim franjevcima uz koje je odrastao i s kojima je surađivao povjeravajući im svoj dječački san pretvoren u stvarnost. Posebno je pozdravio nazočne roditelje, roditelje, sestru i nećakinju Mateu, rodbinu, prijatelje, svećenike i, časne sestre, bogoslove, sve goste i ponajdraže župljane Našica okupljene na mladomisničkom euharistijskom slavlju. Iskreno je zahvalio najprije Bogu i roditeljima na daru života i daru duhovnog poziva koji je u njemu već od rođenja, ali sazrijevao je dugi niz godina rekavši, između ostalog: „Biti svećenik Kristov najveličanstveniji je, ali i najodgovorniji poziv koji čovjek može imati. I to nije samo poziv, to je i dar, vjerujem izmoljeni dar; to je ljubav, to je žrtva; biti svećenik Kristov jest poziv čovjeku da se u potpunosti uroni u Krista, da postane drugi Krist. To dragi moji prijatelji mi svećenici ne možemo bez vas. Premda smo poslani vama u ime Kristovo, sami ne možemo opstati i potrebne su nam vaše molitve. Zato molite za nova svećenička i redovnička zvanja, ali ne samo za nove svećenike, redovnike i redovnice, već da ti svećenici, redovnici i redovnice postanu sveti po uzoru Srca Isusova i Srca Marijina. Što će nam površni svećenici, što će nam svećenici ako oni ne utjelovljuju Krista ovdje na zemlji? Hvala vam, dragi moji župljani, dragi Našičani, što upravo vi redovito molite za duhovna zvanja te naša župa ima više živućih svećenika, redovnika i redovnica, bogoslova i kandidatica. Šestorica nas je svećenika. Budite i dalje hrabri, odvažni i ustrajni u toj molitvi te se ne bojte i svoje dijete posvetiti Bogu! Veseli me što će i dogodine u našoj župi, ako Bog dadne, biti mlada misa i to Dane Bošnjaka, franjevca, a vjerujem da će uskoro biti i mlada misa Marina Golubovića, dominikanca i drugih našičkih bogoslova. Braćo bogoslovi, ovdje vam čvrsto obećajem svoju molitvenu potporu, ali i svaku drugu koja je u mojoj mogućnosti.

         Prisjetio se sa zahvalnošću i dragih svećenika koji su na njegovom životnom putu imali veliku ulogu, ponajprije fra Ante Perković, koji mu je bio uzor i ohrabrenje u dječačkoj i odrasloj dobi pa je na upit što će biti kad bude velik znao reći: “Bit ću kao p. Ante“, a on mu je jednom zgodom kada je došao u Našice iz Zagreba, prije nekoliko godina, u sakristiji prije mise rekao: „Tko zna…i ti ćeš jednoga dana biti iza oltara. Nikada nije kasno.“ Bila je to prekretnica u njegovom životu! Svoje dječačke ministrantske dane započeo je uz pokojnog fra Ivana Lončara čija ga je mirnoća uvijek nadahnjivala, a nastavio je rasti uz fra Zoltana Dukaia koji ga je prvi od svećenika potaknuo na ozbiljnije razmišljanje o duhovnom pozivu. Svoju odluku i želju da ode u sjemenište prvo je priopćio pokojnom fra Ivanu Mikiću, koji ga je pratio me je pratio sve do svoje smrti u Našicama. Veliko hvala izrekao je fra Franji Jurincu koji ga je kao prefekt dočekao u sjemeništu, a potom mu je bio i gvardijanom i župnikom u Našicama, te mu je kao obiteljskom prijatelju od njegovih mladih svećeničkih dana povjerio ulogu stoloravnatelja za vrijeme ručka. Zahvalio je pokojnom fra Goranu Josipu Račkom za svjedočanstvo njegova svetačkog života! Posebnu je zahvalu na svakoj žrtvi i ljubavi svom prijatelju i propovjedniku preč. dr. Tomislavu Markiću koji je i u dobru i u zlu uz njega od sjemenišnih dana, te propovjedniku i prijatelju na mladoj misi u Beogradu vlč. Božidaru Josipu Tenšeku koji nije nazočan zbog preuzimanja nove svećeničke dužnosti u Kanadi. Zahvalnost za neizmjerno povjerenje uputio je i nenazočnom vlč. dr. Stjepanu Rusanu, župniku župe Blažene Djevice Marije Remetinec – Blato u Zagrebu, u kojoj je živio i bio na pomoć župniku za sve što je trebalo.

O svom životnom putu i duhovnim izazovima u novom okruženju rekao je: „Božja providnost odvela me u Beograd gdje sam upoznao mons. Stanislava Hočevara, beogradskog nadbiskupa i metropolitu te sam po njegovim rukama zaređen za svećenika Katoličke Crkve 22. lipnja ove godine. Veliko hvala Nadbiskupu na svakoj potpori, riječi ohrabrenja i neizmjernom povjerenju koje mi je ukazao kroz proteklu godinu i pol dana. Vjerujem da ću, a i Boga za to molim, opravdati to povjerenje. Hvala na blizini i podršci svećenika Beogradske nadbiskupije, a posebno ovdje prisutnima mons. Aleksandru Kovačeviću, generalnom vikaru, preč. Ivanu Poletu, kancelaru, dr. fra Benediktu Vujici, gvardijanu Franjevačkog samostana u Beogradu, fra Leopoldu Rohmesu, a posebno i veliko hvala na svakoj podršci, pomoći i žrtvi mom prijatelju od sjemenišnih dana vlč. Hrvoju Špeharu. Pozdravljam i zahvaljujem na prisutnosti i bratskoj ljubavi i ostalim svećenicima, a posebno vlč. Majku Rušecu, mladomisniku Zagrebačke nadbiskupije s kojim ću vam zajedno podijeliti mladomisnički blagoslov. I na posljetku, hvala mojim dragim prijateljima, mojoj braći našičkim franjevcima na čelu sa župnikom i gvardijanom fra Zoranom Bibićem koji je ujedno i dekan Našičkog dekanata, što su tako nesebično, široke ruke i iskrena srca otvorili vrata samostana i ove lijepe i drage mi franjevačke i župne crkve sv. Antuna Padovanskog, crkve u kojoj sam primio sakramente krštenja, prve pričesti i krizme, da u njoj mogu zajedno s roditeljima, rodbinom, prijateljima, ali i vama braćo franjevci i svećenici, proslaviti svoju mladu misu, premda i nisam više u cvijetu mladosti, no ona je i vaša mlada misa, mlada misa cijele naše župe. Hvala svim župljanima moje rodne župe Našice koji su bili na mom svećeničkom ređenju i svima onima koji su danas ovdje sa mnom i onima koji su na bilo koji način pridonijeli organizaciji mlade mise: zboru, orguljašima, sakristanu, čitačima, mladima, članovima KUD-a „Lisinski“… Svakog svećenika svima nama dali su njegovi roditelji. Zato uz svećenike treba moliti i za njihove roditelje jer upravo su roditelji ti koji su nama svećenicima prenijeli vjeru, koji su molili i mole za nas, koji su izmolili naše zvanje, ali koji i nad nama svećenicima uvijek strepe. Stoga Vam danas ovdje uz sve prisutne svećenike predajem i njihove roditelje, a posebno one roditelje svećenika koji su ovdje sada s nama, roditelje našega fra Zorana Bibića, preč. Tomislava Markića, fra Darka Sudarića, vlč. Hrvoja Špehara i roditelje vlč. Siniše Paušića koji nažalost zbog zdravstvenih razloga nije ovdje danas s nama. Hvala vama, dragi roditelji svećenika, jer ste svoje sinove darovali Bogu koji će siguran sam vašu žrtvu nagraditi vječnim životom. Neka upravo oni svima vama, braćo i sestre, budu primjer nesebičnosti kako biste upravo vi kao roditelji mogli prepoznati ono što je najbolje za veše dijete: biti obiteljski čovjek ili krenuti Božjim putem…

           Dragi moji Našičani, neka vas i dalje prati zagovor sv. Antuna Padovanskog! Dobro došli ste k meni u Beograd gdje i dalje ostajem na službi tajnika beogradskog nadbiskupa koji mi je povjerio i brigu za mlade, brigu za obnovu cijeloga kompleksa katedrale «Marijanum», brigu za obnovu kompleksa «Tabor» i brigu za Medijski centar Nadbiskupije. Hvala! Bog vas sve blagoslovio i dogodine se vidjeli na još jednoj mladoj misi u Našicama!

Nakon sv. mise mladomisnik je udijelio pojedinačni mladomisnički blagoslov. Svečano misno slavlje uveličali su članovi A sastava foklorne sekcije HKD-a “Lisinski”  i njihov voditelj Miroslav Šarić u narodnoj nošnji našičkoga kraja, te članovi župnog zbora i zbora Snaga Duha koje je na orguljama pratila Ema Knežević.

Foto: Tomislava Justić ;tekst: Danijela Buljan i Marija Pepelko