HODOČAŠĆE MAJCI BOŽJOJ BISTRIČKOJ

?

Župno hodočašće u Mariju Bistricu 13. listopada 2018. godine ispunilo je naša srca, misli i dušu marijanskim pouzdanjem u snagu vjere, ljubavi i nade.

U ranim jutarnjim satima na parkiralištu ispred župne crkve sv. Antuna Padovanskog u Našicama okupio se veliki broj vjernika koji su se uputili na hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj. Svatko sa svojim mislima, nakanama i razlozima ušao je u autobus. Uz pozdravne riječi župnika fra Zorana mirno smo se prepustili ugodnoj vožnji prema najpoznatijem i najposjećenijem marijanskom svetištu u Hrvatskoj.

Oko 8,30 sati stigli smo u svetište Majke Božje Bistričke. Po ulasku u crkvu pozdravili smo našu Majčicu koja u svom naručju drži dijete Isusa.

Kip Majke Božje Bistričke s Djetetom u naručju potječe još iz 15. stoljeća, no zbog tadašnjih opasnosti od Turaka bio je zazidan, ali 1684. godine pronađen je i postavljen na počasno mjesto i od tada počinju brojna hodočašća. Hrvatski sabor je 1715. godine podigao zavjetni oltar i proglasio svetište u Mariji Bistrici nacionalnim svetištem.

Naše hodočašće u Mariju Bistricu poklopilo se s 13. hodočašćem vjernika Vrhbosanske nadbiskupije i Banjalučke biskupije koje je okupile nebrojeno mnoštvo vjernika iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine, Hrvatske, te diljem Europe.

            U 9,00 sati započela je pobožnost Križnog puta na bistričkoj kalvariji, u kojoj su od postaje do postaje u dostojanstvenoj tišini hodali vjernici i svećenici pristigli u svetište. Poslije pobožnosti Križnog puta u 11,00 sati započelo je svečano zavjetno euharistijsko slavlje u crkvi Blaženog Alojzija Stepinca na otvorenom, koje je predslavio vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić u suslavlju s banjalučkim biskupom Franjom Komaricom i stotinjak svećenika. Kardinal Puljić je u prigodnoj homiliji istaknuo da moramo biti vjerodostojni kršćani, ne sramotiti Crkvu, da se trebamo obratiti Gospi, našoj Majci, za pomoć, te da povratkom svojim kućama nakon ovog hodočašća budemo hrabri i puni radosne nade, ražareni kršćanskom ljubavlju, da se istinski suočimo sa životnim izazovima. Na kraju svoje propovijedi spomenuo je blaženog Alojzija Stepinca kojeg je u ovom svetištu papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim. Naglasio je želju da nam ovaj blaženik i mučenik bude primjer, nadahnuće i poticaj za ljubav prema Bogu i bližnjima, pogotovo sada, u ozračju obilježavanja 20. obljetnice njegove beatifikacije i strpljivog iščekivanja proglašenja njegove svetosti.

Nakon misnog slavlja uslijedilo je vrijeme za osobne potrebe, pozdrav sa Svetištem i nastavak našeg putovanja po lijepim zagorskim krajolicima do Lepoglave, gdje smo posjetili župnu pavlinsku crkvu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije. Po dolasku u župnu crkvu riječima dobrodošlice dočekali su nas župni vikar Branko Horvat i župnik mons. Andrija Kišiček, dekan Bednjanskog dekanata.

Ulaskom u župnu crkvu u Lepoglavi ostali smo zadivljeni baroknim oltarom iz 18. stoljeća, majstorskim djelom Aleksija Königera i franjevca Klemensa koji je izgradio tabernakul. Zidovi i svod oslikani su freskama Ivana Rangera. Župnik mons. Andrija Kišiček naglasio je da je nedaleko crkve i kaznionica u kojoj je za vrijeme svoga pritvora boravio kardinal Alojzije Stepinac, te da u crkvi imaju njegov oltar koji je premješten iz kaznionice u crkvu. Napomenuo je da je nakon Stepinčeva premještaja iz Lepoglave u Krašić komunistička vlast 1952. godine zatvorila crkvu i pretvorila ju u magazin. Gotovo trideset godina crkva je bila zatvorena i prepuštena zubu vremena, ali 1990. godine ponovo je otvorena za vjernike.

Prije negoli smo napustili župnu crkvu, pjesmom smo pozdravili Blaženu Djevicu Mariju te svoje hodočašće nastavili prema dvorcu Trakošćan.

Trakošćan je nastao krajem 13. stoljeća u obrambenom sustavu sjeverozapadne Hrvatske kao manja osmatračka utvrda za nadzor puta od Ptuja prema bednjanskoj dolini. Prema legendi Trakošćan je ime dobio po tračkoj utvrdi (arx Thacorum) koja je navodno postojala u vrijeme antike, a druga sačuvana predaja govori da je ime dobio po vitezovima Drachenstein, koji su u ranom srednjem vijeku gospodarili tim krajevima. U 14. stoljeću vlasnici dvorca bili su grofovi Celjski, pa se kroz povijest mijenjalo vlasništvo nad dvorcem te je od 1944. godine dvorac nacionaliziran. Oko dvorca uređena je park-šuma s rijetkim drvećem, umjetnim jezerom i vrtnim objektima, prava oaza za opuštanje i uživanje u ljepotama krajolika, zato smo naše hodočašće upotpunili ugodnom šetnjom u park-šumi oko dvorca Trakošćan. Tako smo predivan jesenski dan prepun lijepih događaja završili zalaskom sunca iza obzorja u predivnom krajoliku.

Odlaskom iz Trakošćana završilo je naše hodočašće te smo se uputili prema svojim domovima. Vratili smo se u Našice oko dvadeset i dva sata, ali u mislima nam još uvijek odzvanjaju riječi kardinala Puljića: „…Molimo Gospu: Marijo, nauči nas živjeti vjerodostojno, svjedočiti hrabro, s ljubavlju i puni nade, da svi osjete da smo bili kod Nebeske Majke, da svi dožive da se ne damo slomiti niti obeshrabriti!”

                                                                       Danijela Buljan