HODOČAŠĆE MAJCI BOŽJOJ TRSATSKOJ

trsat_istaknuta

Hodočašće na Trsat 25. lipnja 2018.

Rani jutarnji sati. Tri su sata ujutro. Ispred crkve sv. Antuna Padovanskog Našice okupili su se vjernici spremni za hodočašće na Trsat. Ljudi su došli na vrijeme, autobus je pun do posljednjeg mjesta, optimizam i vedar duh fra Zorana Bibića omogućio nam je miran polazak. Svatko sa svojim mislima i ciljem hodočašća, duhovnim potrebama i razlozima, krećemo put Rijeke.

Atmosfera je opuštena, ljudi djeluju zadovoljno, neka lica poznajem s ranijih hodočašća, a neki su potpuno nepoznati. Nagađam o razlozima njihova polaska, pokušavajući definirati i svoje razloge. Zašto sam sada tu? Ovo je doba godine kada se trebamo odmoriti od svakodnevnih obveza, ali i osvijestiti svoje duhovne potrebe. Valja prepoznati Božje djelovanje u vremenu i prostoru te shvatiti u konačnici sebe i svoje mjesto u svijetu. I ono najvažnije, zahvaliti Mu za ono što uzimamo zdravo za gotovo, često nesvjesni ljepote i blagoslova koji svakodnevno primamo. Bez obzira na razloge, uz molitvu, okrenuti sebi i Bogu, stižemo na Trsat.

Na brijegu iznad Rijeke crkva je Blažene Djevice Marije s franjevačkim samostanom, najstarije marijansko svetište u Hrvatskoj. Prema narodnom vjerovanju na trsatsko brdo je na čudesan način 10. 5. 1291. iz Nazareta stigla rodna kuća Svete Obitelji koju su donijeli anđeli. Na tom mjestu je boravila tri godine i na jednako čudesan način prešla u talijanski grad Loreto 10. 12. 1294. gdje se i danas nalazi. Taj događaj toliko se dojmio hrvatski narod da je odmah počeo hodočastiti na trsatsko brdo. U lipnju 2003. ovo svetište posjetio je papa Ivan Pavao ll. Kao uspomena na taj događaj podignut je spomenik Sveti otac-Trsatski hodočasnik.

Središte grada povezano je sa svetištem i crkvom te franjevačkim samostanom povijesnim stubama koje je dao izgraditi hrvatski vojskovođa Petar Kružić 1531.

Potpuni susret s Bogom događa se na svetoj misi, to je i najizravniji susret sa sobom na kojem pokušavamo dati smisao vlastitom životu i svakodnevici, stoga smo prisustvovali euharistiji u 10 sati. Spremni za promjenu, iako prvotno opterećeni grijesima, osjećamo se drugačiji, obnovljeni.

Zbog kišnog vremena pobožnost Križnoga puta molili smo u crkvi. Ove molitve izraz su vjerničkog suživljavanja s Kristovom mukom i smrću, poimanje života kao puta ili hodočašća.

U slobodno vrijeme posjetili smo Kapelu zavjetnih darova koja svjedoči o vjeri hrvatskog naroda i čudotvornim moćima Majke Božje Trsatske.

Kako nam vrijeme nije dopuštalo puno slobodnog kretanja, a i pretpostavljali smo da je na moru vjetrovito i hladno, prvotni plan o posjetu Lovranu, zamijenjen je odredištem Krašić koje se savršeno uklopilo u hodočašće.

U Krašiću napokon sunce. Ovo mjesto nalazi se podno obronaka Žumberačke gore. Ova jednostavna polja i livade nazivaju „Dolinom kardinala“ ( u blizini je rođen kardinal Franjo Kuharić te biskupi Juraj Jezerinac te Josip Mrzljak). Mjestom dominira Župna crkva Presvetog Trojstva. Prekrasna kasnogotička crkva, barokizirana je u 18. st. Tu je i župni dvor u kojemu je bio prisilno zatočen blaženi Alojzije Stepinac. Umire od posljedica zatočeništva u Lepoglavi i vjerojatno namjernog trovanja. Susretljiva časna ispričala nam je mnoštvo detalja iz njegovih posljednjih godina života u Krašiću. Prihvaćajući sudbinu, služeći svetu misu i iskazujući ljubav prema svojim progoniteljima, umro je 10. veljače 1960.

Kratka šetnja mjestom, okrepa i pogled na čistu prirodu, prekrasne oblake, slobodu i mir koji nosimo u srcima, podsjetila me na Kranjčevića i njegova Mojsija. Doista, malo je onih koji su spremni umrijeti za ideale, ljubav i vjeru. Takve nitko ne može zatočiti, oni su iznad svijeta, zla i prizemnosti. Oni su poput ovih nadahnjujućih oblaka.

U naš lijepi gradić vratili smo se oko 22 sata. Uz pjesmu, obnovljeni i drugačiji nego jučer, raspoloženi i spremni za bolji život.

                                                                     Ljiljana Mihalj