Hvala ti, Majko Božja Fatimska!

fatima-istak.

„Nije svakome dano hodočastiti u Fatimu i to u prigodi 100-te obljetnice ukazanja naše nebeske Majke trojici dječice: Luciji, Jacinti i Franji, velika je to milost!“ – riječi su to našeg župnika fra Zorana na polasku prema Portugalu, na polasku prema Fatimi. Zaputile su se dvije grupe hodočasnika, u organizaciji Hrvatskog katoličkog liječničkog društva i župe sv. Antuna Padovanskog Našice. Prva grupa krenula je 27. lipnja preko Milana, u pratnji vlč. Marija Cimbala, a druga grupa krenula je 28. lipnja nakon jutarnje mise, preko Budimpešte, u pratnji fra Zorana Bibića.

Iako je prošlo već nekoliko dana od našeg povratka sa ovog svetog mjesta, mislim da smo svi još Duhom u Fatimi, preispitujući i razmišljajući što primismo, što donijesmo sebi i drugima nakon povratka. Svatko od nas je išao je sa vlastitom nakanom na hodočašće, noseći u srcu svoje nakane, a i svih onih koji su nam se preporučili. Teško je sažeti par dana u riječi i tekst. Osobno vjerujem da svi koji smo se zaputili prema Fatimi, gajimo posebnu ljubav i povezanost prema Mariji, barem ja to osobno mogu posvjedočiti. Kao kad odeš iz svoga doma, pa se s veseljem vraćaš svojoj majci, takav je osjećaj bio i u Fatimi, kada kročiš na tlo doline Cova da Iria… Srce jače lupa, teže dišeš i kažeš: HVALA!

Ovim tekstom ne želim vam prepričavati sva mjesta koja smo prošli, niti pisati ovaj članak kao izvještaj. Ovim tekstom želim Vam prenijeti poruku Fatime. Marija je siguran lijek za naše spasenje! A ima li išta bitnije od toga? U ovom svijetu materijalizma, užurbanosti, zastanimo i zavapimo, zahvalimo. U Fatimi nam je Djevica dala jasne poruke, nimalo lagane niti jednostavne, poručivši to preko troje dječice, preko tri mala pastira Lucije, Jacinte i Franje. Moje misli su često bile uz njih, hodavši Fatimom, prolazeći putevima gdje su ta dječica doživjela ukazanja, gdje su iskreno molili i toliko se žrtvovali. Zamislite da po ovoj vrućini ništa ne jedete, ni ne popijete, radi žrtve za obraćenje grešnika? Suludo, rekli bi mnogi.

Ali to je ljubav i poslušnost prema Gospi, to je vjera, to je Božja snaga. Nevina djeca, čistog srca, nepismena, ali jednostavna, znatiželjna i otvorena. „Ako ne budete kao djeca, nećete ući u Kraljevstvo nebesko“ – reče naš Gospodin. Gospa nam donosi sebe, svoje Prečisto Srce. Ona nije samo majka Sina Božjega, ona je Majka svih nas. I velika je bol bila u njezinom srcu, kada je odlučila doći toga 13. svibnja 1917. godine u naš „zemaljski svijet“. Dvostruka bol njezina srca radi prijezira prema Njezinom Sinu i vječne propasti njene djece koja završavaju u paklu. I zaista, u Fatimi nam je Gospa sve rekla, dala nam je sve recepte za spasenje. Podsjetila nas je na svoju veliku majčinsku ljubav.

Ono što želim spomenuti od posebnih trenutaka jest slavljenje svete mise u Fatimi na prvu subotu u mjesecu srpnju. Na pobožnost prvih subota Gospa nas je pozvala upravo u Fatimi, i pod svetom misom koju smo slavili u poslijepodne, u fatimskom svetištu, bračni parovi obnovili su svoje bračne zavjete, zaručnici su predali u molitve svoj budući brak, svoga supružnika a oni koji traže svoj put predali su svoj život Gospodinu. Na kraju svete mise sve nas, posebno našu župu i obitelji posvetili smo Prečistom Srcu Marijinom. Upravo je to središnja poruka fatimskih ukazanja, pobožnost prema Marijinom Prečistom srcu prvim subotama u mjesecu i sakramentalnim životom – redovita sveta ispovijed i pričest.

Djevica nas u Fatimi poziva na molitvu krunice uz razmišljanje o otajstvima u Njenom društvu, a sve u čast Prečistog Marijinog srca, s nakanom pružanja zadovoljštine za teške uvrede, za obraćenje grešnika, posebno za obraćenje Rusije. Bio je poseban i nezaboravan doživljaj s nepreglednim mnoštvom vjernika svih nacionalnosti sudjelovati na prvu subotu u Fatimi u molitvi krunice i večernjoj procesiji sa svijećama i pjesmom na usnama: „Ave, ave, ave Maria!“ Krunicu je Majka Božja uvijek preporučivala, kao i mnogi sveci. U Fatimi se nazvala Gospom od svete krunice, te nam time najbolje rekla što o njoj misli i koliko krunica spašava. Je li potrebno još što reći?

Pozivam Vas da nam se pridružite prvim subotama u ovoj divnoj pobožnosti u našoj župi. Predajmo i posvetimo svoje živote najdivnijem i najčistijem stvorenju, punom ljubavi – našoj Majčici. Neka Ona, Žena čiji je srce ispunjeno hrabrošću bude uzor svim ženama i muškarcima, mladima i djeci.

Ti, Majko, koja si rekla „Fiat!“, budi uzor svim našim svećenicima, neka se posvećuju tvojem Prečistom Srcu, kako bi njih i povjerene im vjernike vodila da se što savršenije predaju Ocu i budu istinski nasljedovatelji tvoga Sina i njegova Evanđelja. Neka u našim srcima neprestano odzvanja: “Totus tuus, Maria!”

Mirjam Resler