s. JASMINA ZORKA DENDIS

„Ako hoćemo znati volimo li zaista Isusa, pogledajmo kako radimo ono što radimo: ne što radimo, nego kako radimo, koliko ljubavi stavljamo u posao koji nam je Crkva povjerila…“
(Majka Terezija)s. jasmina1

Dana 20. svibnja 2017. godine položila je u Rimu, doživotne zavjete, s. Jasmina Zorka Dendis. Za one koji je nisu poznavali to je obična vijest, ali za nas koji smo imali sreću poznavati Jasminu, to je sretan, radostan i blagoslovljeni događaj. Tko je u stvari Jasmina Dendis?
Mnogi župljani će se sjetiti mlade i visoke djevojke, kose zavezane u rep, koja je svaki dan dolazila na misu, često i sa školskom torbom na leđima (tako sam je i ja uočila). Bila je framašica – sada na diku i ponos današnjim framašima , i uvijek negdje prisutna u samostanu. Sjećam se kako ju je fra Josip Šoštarić dok je zajedno s nekoliko framaša gostovala u emisiju Ave Maria na radiju Našice, javno upitao, pola u šali – pola u zbilji, kada će već jednom otići u samostan, a ona je odgovorila: „Joooj…ljutim se na tebe!“ Nije se ona stvarno ljutila, bila je to poniznost te skromne duše, jer je nakon nekoliko mjeseci zaista i otišla. Jasminu sam upoznala kao prijateljicu svoje starije kćeri koja je također bila framašica, dolazila je s njom kod nas doma, i uvijek je nekako „odskakala“ svojom ozbiljnošću i zrelošću svojih razmišljanja od njih ostalih. Meni osobno jako je bila draga, a posebno me oduševila kada je pješice iz Martina dolazila na mise zornice, gdje je i počelo naše „druženje“. Jednog jutra dok smo izlazile iz crkve, rekla sam joj:“Jasmina, vidiš kako si ti dobra!“, misleći na njezinu žrtvu dolaženja na zornice (rekla mi je da ustaje prije pet), na što mi je ona odgovorila onim svojim nježnim, ali odlučnim glasom:“Samo je Bog dobar!“
Moram reći da sam ostala šokirana, zatečena i bez riječi. Meni 40-godišnjakinji koja je mislila da zna sve o Bogu, ta 18-godišnja djevojka otvorila je oči svojom izjavom i tako zauvijek ostala u mome srcu i mome sjećanju! „Samo je Bog dobar!“ Ono što mnogi ne otkriju cijeli svoj život, ona je znala sa 18 godina. I danas to s vjedoči svojim životom. Sjećam se da smo toga jutra i još nekoliko puta poslije mise otišle na vrući čaj i razgovarale. Ona mi je pokazala svojim životom kako je lako živjeti ono u što vjeruješ ako zaboraviš na sebe. Potpuno predanje u volju Božju i pouzdanje u Božju providnost, toliko da napusti Našice, svoju crkvu, domovinu i majku. Od nje se moglo naučiti kako biti ponizan i kako s radošću i jednostavnošću prihvaćati život, sve njegove probleme, a ipak imati ljubavi za svoje bližnje i ljude oko sebe. Toliko toga sam mogla naučiti od nje kroz naše razgovore, da me često posramila i mogu slobodno reći da je Bog pripremao i vodio tu dušu do onoga gdje je sada. Sigurna sam da ćemo mi još puno toga čuti o našoj sestri Jasmini Zorki Dendis, Misionarki ljubavi. Molimo za nju da ostane uronjena u Božju ljubav i dobrotu i da svaki onaj potrebiti kojemu će pristupiti u svom služenju u njoj prepozna ono što sam ja i prepoznala: Dušu koja ima beskranično povjerenje u Boga i kojem se u potpunosti predala čitavim svojim bićem. I što je najvažnije, tu spoznaju vječne ljubavi spremna je prenijeti na ljude oko sebe. Neka je Gospodin Blagoslovi i neka joj bude snaga, a mladima naše župe, posebno framašima neka bude uzor i poticaj. Anica