ISKUSTVO S FRANJEVAČKOG HODA
Framašica sam već 6 godina i ovo mi je treći Franjevački hod po redu. Kada sam išla na svoj prvi Hod bila sam jako uzbuđena. Otkad sam došla na Framu, samo sam o tome slušala: tamo je super, ima puno ljudi oko tebe, “malo” hodaš pa onda dobiješ “malo” žuljeva i na kraju odeš u Asiz i vidiš sva mjesta na kojima je bio i živio sv Franjo. Moj je prvi Hod zaista i bio takav, ostvarenje mojih snova!
Ove godine nije bilo tako. Prijavila sam se na Hod, ali mi se baš i nije išlo jer nisam znala puno ljudi. Dogodila se velika smjena generacija i to me malo brinulo: kako ću ja sada doći tamo kad nikoga skoro ne znam, svi su novi, s kime ću se družiti… Malo je bilo čudno na prvu, ali vrlo brzo sam upoznala sve i uklopila se. Na Hodu je bilo stvarno predivno. Sudjelovalo je 30-tak framaša iz 10 Frama Osječkog područnog bratstva zajedno s franjevcima i časnim sestrama. Iz Frame Našice sudjelovalo je četvero framaša i s nama je kao tehnička potpora bio naš vjeroučitelj Ivan, framašima znan kao “Čiko”.
Krenuli smo iz Požege 10.7., pa smo preko Slavonskog Broda završili u Đakovu 16.7. Ove je godine cijeli Hod bio malo drugačiji. Zbog Svjetskog susreta mladih u Krakowu nije bilo Hoda u normalnom terminu već je od 22.8.-30.8. organizirano Nacionalno hodočašće Frame u Asiz i Rim i zbog toga po RH uopće nema Hoda. Ne brinite, znamo mi Slavonci što valja i koji je skoro najbolji dio svega toga. Jedino smo Područno bratstvo koje je imalo baš Hod po Hrvatskoj. Kroz ovaj Hod (Marš) obrađivali smo duhovna djela milosrđa, ipak smo u izvanrednoj Godini milosrđa koju je proglasio papa Franjo i milosrđe nam je stvarno potrebno.
Nakupila sam žuljeva više nego na svim Marševima na kojima sam do sada bila, ali ni zbog jednog ne žalim. Sretna sam šo sam bila dio svega toga. Produbila sam neka stara prijateljstva i stvorila nova i što je najbitnije, duhovno se obnovila, a vjerujem da i ostali framaši, koji su sudjelovali na Hodu, a i oni koji su bili organizatori dijele ovo moje mišljenje!
Patricija Puhanić
