Kategorija: Vijesti

BISKUPOVO PISMO VJERNICIMA O OPASNOSTI KORONAVIRUSA

Požeški biskup Antun Škvorčević uputio je 12. ožujka pismo vjernicima o opasnosti koronavirusa. U Pismu biskup kaže:
“Ovogodišnja korizma u Godini Božje riječi popraćena je strahom od zaraze nedovoljno poznatim koronavirusom, koji je zahvatio većinu zemalja svijeta, pa i Hrvatsku. Nadležne državne službe kod nas svakodnevno upoznaju građane s mjerama koje trebaju provoditi da bi se izbjeglo njegovo širenje. I vjerske zajednice primile su preporuke s obzirom na okupljanja vjernika, napose na liturgijskim slavljima, koje dostavljam u prilogu kako bi bile postavljene na crkvenom oglasnom prostoru u našim župama. Peta Božja zapovijed obvezuje nas čuvati vlastito zdravlje i štititi zdravlje bližnjega te je u navedenim okolnostima potrebno činiti sve što je s obzirom na to moguće. No, i u trenutačnim okolnostima trebamo imati na pameti da je „spasenje duša, najviši zakon“ (Zakonik kanonskoga prava, kan. 1752). Stoga Crkva u ovom trenutku ne može biti samo provoditeljica onoga što joj mjerodavna državna tijela preporučaju ili naređuju, nego vršiti ono što je njezino vlastito pastoralno poslanje u teškom stanju kojeg smo dionici i u koje kao vjernici trebamo unositi Božje svjetlo.
1. Sve ono što se u posljednje vrijeme događa u svijetu i kod nas svjedoči kako je naš ovozemaljski život krhka stvarnost, te jedan virus može staviti u pitanje sustav sigurnosti i blagostanja na kojem suvremeni čovjek gradi svoju egzistenciju i društveni poredak. U tom stanju imaju posebnu izazovnu snagu Isusove riječi: „Vjerujte u Boga i u mene vjerujte“! (Iv 14,1). Kao vjernik usuđujem se ustvrditi da je koronavirus svojevrsna Božja kušnja kojom on provjerava našu vjernost i oslonjenost na njega. Stoga se u nastojanju oko obrane vlastitog i susjedova zdravlja ne smijemo ograničiti samo na ljudske sustave i mogućnosti, nego se obnoviti u živoj vjeri u Boga, voditelja povijesti i ravnatelja naše sudbine. Poslušni Isusovoj riječi „Budni budite i u svako doba molite“ (Lk 21,36), pojačajmo osobnu i obiteljsku molitvu, činimo djela milosrđa, zauzetije oblikujmo život u skladu s Božjim načelima, očitujmo vjernost u vršenju kršćanskih dužnosti. To je sastavni dio zadaće koju smo preuzeli na početku korizme i naš odgovor na Isusov poticaj: „Obratite se i vjerujte evanđelju“! (Mk 1,15). Pozivam vjernike Požeške biskupije da na čelu sa svojim svećenicima u sadašnjim okolnostima posvjedoče veliko povjerenje u Boga i predanje svoga života u njegove ruke, na taj način očituju oslobođenost od pretjeranog straha i panike, unose mir među pojedince, obitelji i društvo, te budu odgovorni u svom djelovanju, primjereno stanju ugroženosti.
2. U navedenom duhu vjernici se neće olako odreći sudjelovanja na svetoj misi, jer nas u njoj uskrsli Gospodin, pobjednik nad zlom i smrću pohađa svojom riječju, hrani svojom žrtvom ljubavi i ispunja snagom uskrsnuća, osposobljuje da nosimo teškoće sadašnjeg trenutka te medicinskom osoblju i drugima koji rade u prilog bolesnika svojom duhovnom i drugom solidarnošću pomognemo nositi križ. Napose je važno da svećenici u okviru postavljenih sigurnosnih mjera traže mogućnost posvjedočiti blizinu Isusa Krista onima koji su izravno pogođeni koronavirusom, nalaze se u karanteni ili samoizolaciji, te im po svetim sakramentima donesu utjehu vjere i okrjepu duše, imajući na pameti da im time čine najveće dobro, kako su to shvaćali mnogi sveti pastiri, spremni u svom služenju darovati i vlastiti život za spas drugih.
3. S obzirom na pružanje mira u svetoj misi, napomene u Rimskom misalu kažu: „Ako je zgodno svećenik doda: ‘Pružite mir jedni drugima’“. Stoga navedenu gestu kao mogući izvor zaraze treba zasada ispustiti. Sveta pričest nas najdublje povezuje s Isusom Kristom, ostvaruje u nama njegovo djelo spasenja i ugrađuje u zajedništvo Crkve, te joj valja pristupati s dubokom vjerom i pobožnošću kao preduvjetom da ona u nama bude plodna. Svećenici koji predvode sveta slavlja protumačit će vjernicima kako je u sadašnjoj opasnosti od zaraze prikladno primati svetu pričest na ruke. Redoviti i izvanredni djelitelji svete pričesti trebaju pomno paziti na čistoću svojih ruku te pružati vjernicima kruh života tako da im ne nanesu zdravstvenu štetu. U slučaju kad pojedini vjernici iz strahopoštovanja prema Presvetom Otajstvu ne žele primiti pričest na ruku, djelitelji svete pričesti trebaju s posebnom pozornošću stavljati hostiju u njihova usta, pomno pazeći da izbjegnu svaki mogući fizički dodir.
4. Svaki župnik prosudit će stanje u svojoj župi te u skladu s općim preporukama nastojati organizirati one pastoralne programe koji po njegovu razboritu sudu neće izvrgnuti opasnosti zdravlje sudionika slavlja. Procjenjujući rizičnost pojedinih okupljanja na biskupijskoj razini, donesena je odluka da se ne održi Križni put mladih Požeške biskupije, najavljen za 21. i 22. ožujka ove godine na relaciji Lužani – Pleternica – Požega. Pozivam župnike da u subotu, 21. ožujka 2020. okupe u župnoj crkvi one mlade koji su se iz njihove župe prijavili za navedeni Križni put, obave s njima spomenutu pobožnost, te ih na taj način duhovno povežu sa svima drugima koji su željeli biti njegovim dionicima. Dan obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika, 3. travnja 2020. održat će se u svim našim župama. O biskupijskom programu tom prigodom u Staroj Gradiški i Jasenovcu, Novogradiški i Novljanski dekanat primit će naknadno obavijest. Biskupijsko hodočašće osnovnoškolske djece u Voćin, 2. svibnja 2020. ovisit će o trenutačnom stanju povezanom s koronavirusom.
5. Korizmene programe u Godini Božje riječi nastojat ćemo ostvarivati kako je predviđeno. U nastalim okolnostima prikladno je da svaki župnik, dok sa svojim suradnicima pripravlja korizmene kateheze petkom, povezane s pobožnošću Križnog puta u župnoj crkvi, dostavi internetskim putem građu za lectio divina s web-stranice Požeške biskupije što većem broju župljana, kako bi oni u obitelji, „kućnoj Crkvi“ mogli razmatrati Božju riječ, njome se ispunjati i u njezinu svjetlu oblikovati svoju svakodnevicu. Na taj način trenutačna nevolja i otežano sudjelovanje na župnim programima u crkvi može biti prigoda za snažniju kršćansku izgradnju u našim obiteljima. S obzirom na uskrsne ispovijedi vjernika, neka dekani dogovore sa svećenicima način na koji će slaviti sakrament pomirenja u pojedinoj župi, nastojeći da sami oni budu zaštićeni od mogućnosti zaraze a jednako tako i pokornici. Zasigurno će trebati organizirati ispovijedi u manjim skupinama vjernika, u ispovjedaonicama koje na rešetkama imaju plastične folije ili neko drugo zaštitno sredstvo. O stanju ugroze koronavirusom ovisit će način na koji ćemo slaviti ovogodišnje Sveto trodnevlje i samu svetkovinu Isusova uskrsnuća, o čemu će na vrijeme stići upute.
6. Pred nama su slavlja prve svete pričesti i svete potvrde. Hoće li se ona održati u najavljenom vremenu odlučit će situacija u kojoj ćemo se tada naći, o čemu će također biti na vrijeme informirani svi župni uredi. No, što se tiče priprave kandidata za navedene svete sakramente, zacijelo će biti poteškoća s njihovim okupljanjima u župnim prostorima. Radi toga Pastoralni centar u Požegi pripravit će određeni broj temeljnih kateheza, koje će župnici moći preuzeti s web-stranice Požeške biskupije i dostaviti ih putem interneta kandidatima za svete sakramente kako bi se oni mogli kod kuće pripravljati za njihovo slavlje. Pri tom će biti važna riječ koju će od vremena do vremena župnici ili vjeroučitelji e-mailom uputiti kandidatima. Neposredno prije slavlja svetih sakramenata okupit će ih u crkvi i uputiti u događaj kojeg postaju dionici u liturgiji. U navedenom načinu priprave veliku ulogu imaju roditelji koje potičem da budu djeci obiteljski voditelji priprave za svete sakramente.
Neka nas i u sadašnjim nevoljama zagovara i za nas moli vjerna Isusova Majka te prati Božji blagoslov, koji na sve vas zazivam – uz srdačan pozdrav u Gospodinu”, završava biskup Antun.

Ekipa naše župe druga u KMNL-u

IMG-c35f8ac650a9f01880ea32736e79cb60-V

Danas je u Velikoj odigrana završnica Katoličke malonogometne lige (KMNL) Požeške biskupije na kojoj je sudjelovala ekipa naše župe.

U prvoj četvrtfinalnoj utakmici naša ekipa je u vrlo zanimljivoj i dinamičnoj utakmici pobijedila ekipu župe Bezgrešnog začeća BDM Vetovo sa 5:2. Strijelci za našu župu su bili Mihael Tomić 3 te Tomislav Rukavina 2 gola.

S tom pobjedom naša ekipa je ušla u polufinale gdje se susrela sa ekipom župe Sv. Tome apostola Rajić. U također vrlo dinamičnoj i kvalitetnoj utakmici naši dečki su ponovno ostvarili pobjedu od 5:3 a golove za našu ekipu su postigli Ivan Breskovac 3 , Mihael Tomić i Hrvoje Vulić. Tako su naši dečki u prvoj sezoni KMNL u kojoj se natječu ušli u samo finale. Nažalost, zbog obaveza u svojim nogometnim klubovima i lošeg termina odigravanja finala koje se trebalo igrati odmah poslijepodne kao treća  utakmica istoga dana, naša ekipa nije nastupila u finalu i tako osvojila drugo mjesto i srebrnu medalju. Za našu ekipu su igrali: TONI VUČEMILOVIĆ, MIHAEL TOMIĆ, TOMISLAV RUKAVINA, HRVOJE VULIĆ, IVAN BRESKOVAC, MARIO TOMAC I IVAN BUTKOVIĆ.

Pobjednik ovogodišnje KMNL je ekipa župe Blažene Djevice Marije Nova Kapela koja će predstavljati našu biskupiju na nacionalnoj završnici KMNL u ZADRU OD 3. DO 7. lipnja ove godine.

Medalje i priznanja najboljima udjelio je biskup msgn. Antun Škorčević istoga dana u 17 sati u dvorani biskupije u Požegi.

Rudica Čeme

Ekipa naše župe pobjednik svoje skupine sa svim pobjedama

20200118_145259
Danas, 18.01.2020., u Pleternici su odigrana dva  kola katoličke malonogometne lige Požeške biskupije u kojoj se natječe i malonogometna ekipa naše župe.
Prvu utakmicu naši dečki su igrali protiv Župe Sv.Nikole Biskupa Podgorač te, u vrlo neizvjesnoj utakmici do samog kraja, pobjedili 4:3. Golove za našu ekipu su dali: Mihael Tomić 2, Ivan Breskovac i Mario Tomac.
Odmah poslije te utakmice, raspored je bio da naši dečki igraju i drugu utakmicu dana. Drugu utakmicu igrali smo protiv župe Sv. Ivana Krstitelja Vidovci-Požega i pobjedili sa 5:3. Golove su u toj utakmici za našu župu zabili: Mario Tomac 2, Mihael Tomić 2 i Tomislav Rukavina. Kako su dvije ekipe u našoj skupini odustale od igranja a to su Župa Sv.Josipa Slatina i župa Gospe Fatimske Velemirovac, naša je ekipa odigrala sve utakmice u skupini te sa maximalnih 15 (-1 bod) zauzela 1. mjesto i plasirala se u play-off završnicu KMNL Požeške biskupije.
Sve utakmice naše ekipe:
1.kolo: Župa Sv.Antuna Padovanskog Našice -Župa Sv.Antuna Padovanskog Daruvar 3:1
2.kolo: Župa Sv.Antuna Padovanskog Našice – Župa Sv.Josipa Slatina 3:0 -bez borbe
3.kolo: Župa Sv.Antuna Padovanskog Našice – Župa Gospe Fatimske Velemirovac 3:0- bez borbe
4.kolo: Župa Sv.Antuna Padovanskog Našice – Župa Sv. Nikole Biskupa Podgorač 4:3
5.kolo:  Župa Sv.Antuna Padovanskog Našice – Župa Sv.Ivana Krstitelja Vidovci-Požega 5:3
Rudica Čeme

Božić – Svetkovina Isusova rođenja – 25. 12. 2019.

1. Dragi vjernici, svima vama i vašim obiteljima, mi franjevci koji djelujemo u ovoj našoj župi Sv. Antuna Padovanskog, najiskrenije čestitamo i želimo sretan i blagoslovljen Božić! Na poseban način zahvaljujemo za suradnju i sve dobro koje činite prema nama franjevcima u ovoj župi. Preporučamo se i nadalje dobroti.

2. Obitelji Anđelić i Šebetić zahvaljujemo za darovane borove za crkvu. Zahvaljujemo za darovane čokolade za djecu koje su darovali Josip Anđelić, Rudica Čeme, Marijan Miškulin, Josip Suk, Slavica Uremović, Snježana Kreš, Ivan Sporinski i Igor Gardaš.
Iskrena hvala svim suradnicima koji su nam i ove godine nam velikodušno pomogli pri uređenju okoliša, čišćenju samostana, postavljanju borova i uređenju jaslica, te ukrašavanju crkve za božićne blagdane.
Na Božić nema svete mise u bolničkoj kapelici.

Počela katolička malonogometna liga – prva pobjeda naše župe

Danas je počela katolička malonogometna liga u našoj požeškoj biskupiji. Prijavilo se 21 ekipa. Liga je počela sa svetom misom u crkvi sv. Lovre u Požegi koju je predvodio požeški biskup msnr. Antun Škorčević. Naša ekipa župe sv. Antuna Padovanskog igra u sastavu: Toni Vučemilović, Tomislav Rukavina, Mihael Tomić, Mario Tomac, Hrvoje Vulić, Ivan Breskovac, Ivan Butković. Danas je odigrano prvo kolo u kojem je naša župa igrala protiv župe sv. Antuna Padovanskog iz Daruvara i ostvarila pobjedu od 3:1. Golove za našu ekipu su postigli: Ivan Breskovac, Mario Tomac i Hrvoje Vulić. Prije samog odlaska u Požegu ekipu naše župe je pozdravio i blagoslovio naš župnik fra Zoran Bibić. Sljedeće drugo kolo KMNL igra se 18. siječnja 2020. godine.

Rudica Čeme

HODOČAŠĆE U SVETIŠTA ITALIJE (3.-7. rujna 2019.)

IMG_1613

U ranim jutarnjim satima 3. rujna 2019. uputilo se na put 43 vjernika Župe sv. Antuna Padovanskog iz Našica na hodočašće u svetišta sjeverne Italije, u organizaciji Hrvatskog katoličkog liječničkog društva –Podružnica Našice, s Putničkom agencijom “Mihael” iz Varaždina. Za stručno vodstvo naše grupe bio je zadužen vodič Robert, a duhovni voditelj bio nam je naš fra Stjepan Hrkač.
Putujući kroz lijepu našu domovinu Hrvatsku i Sloveniju stigli smo u Italiju. Prvo odredište bilo je mjesto Arcella u predgrađu Padove, gdje je sagrađeno svetište kao mjesto preminuća sv. Antuna Padovanskog koji je umro13. lipnja 1231. u 36-oj godini života izgovarajući posljednje riječi: “Vidio sam Gospodina!”. Ondje smo u crkvi imali sv. misu tijekom koje nam je u nadahnutoj homiliji fra Stjepan rekao neka otvorimo svoja srca i tražimo da upoznamo Krista kao što ga je upoznao sv. Ante. Zatim smo se uputili u susjedno mjesto Camposampiera u kojem je sv. Ante proveo posljednje dane svoga zemaljskog života, gdje smo posjetili Svetište viđenja koje prikazuje sv. Antu na slikama kako drži dijete Isusa u naručju, a prolaskom kroz lijepi drvored u kojem je izgrađen Križni put sv. Antuna došli smo do kapelice Svetište oraha, koja prikazuje sv. Antu u kućici na drvu oraha jer je svetac na drvetu živio u samoći i molitvi. Sljedeće nam je odredište bilo Montecantini Terme gdje smo se smjestili u hotel. Drugi dan prošao je u obilasku svetišta i gradova u predivnoj pokrajini Toskana. Najprije smo posjetili Colle val d’Elsi i katedralu gdje se čuva čavao kojim je na križ bila pribijena pločica s tekstom Isusove krivnje, no kako smo došli u tjednu u kojem se pripremalo sve za svečanu procesiju za nedjeljno slavlje, ulaz u katedralu nije bio dopušten i mi smo se uputili u San Gimignano, srednjovjekovni gradić prepun tornjeva, kula, palača i crkvi. Na trgu Piazza Duomo u katedrali Collegiata nalazi se grob svete Fine/Serafine, zaštitnice djece i djevojaka. Živjela je u 13. st., oboljela u desetoj godini od teške bolesti te ostala nepokretna u krevetu. Dijelila je s Kristom svoje trpljenje te ga je i sama pojačavala tvrdom daskom kojom je zamijenila ležaj. Umrla je kao petnaestogodišnja djevojčica 12. ožujka 1253. godine, smireno i sabrano.
Uslijedio je posjet Sieni, slikovitom srednjovjekovnom gradu s bazilikom sv. Katarine i sv. Dominika, gdje smo imali i sv.misu, zatim odlazak u roditeljsku kuću sv. Katarine, te siensku katedralu u kojoj nas je bez daha ostavila slavna gotička propovjedaonica Nicole Pisana. Obilaskom grada došli smo do Piazza del Campo,gradskog trga u obliku školjke, poznatog po godišnjoj konjskoj utrci (Palio) u kojoj se još od srednjeg vijeka natječu predstavnici svake gradske četvrti.Trg je izgrađen na mjestu negdašnjeg rimskog kazališta. Ondje se nalaze gradska vijećnica (Palazzo Pubblico) i toranj Torre del Mangia (visok 102 m).
Treći dan hodočastili smo u Firencu, svjetsko središte kulture i umjetnosti na obalama rijeke Arno. Posjetili smo crkvu Santa Croce (Svetoga Križa), u kojoj smo imali svetu misu uz duhovnu nazočnost slavnih Toskanaca poput Galilea i Micheangela, čije se grobnice nalaze u crkvi. Najpoznatija građevina u Firenci je katedrala, odnosno Il Duomo uz pripadajuću krstionicu i toranj. Katedrala je poznata po svom pročelju i Brunelleschijevoj kupoli. U Firenci je svaka crkva umjetnička galerija ili muzej. To je grad koji treba posjetiti.
Četvrti dan posjetili smo Bolonju prepunu renesansnih tornjeva, prekrasnih trgova, veličanstvenih lukova i srednjovjekovnih građevina, ali bio je to jedini kišni dan na našem hodočašću i nismo baš doživjeli ljepote grada. U crkvi sv. Petronija vidjeli smo izum gregorijanskog kalendara, gdje sunčeve zrake ulaze kroz strop i određuju koji je mjesec i dan na crti s brojkama, simbolima koji označavaju godine, mjesece i dane. Posjetili smo crkvu sv. Dominika i njegov grob te odali počast utemeljitelju Reda braće propovjednika ili dominikanaca, a zatim i crkvu sv. Katarine Bolonjske, talijanske redovnice klarise i mističarke. Tijelo joj je ostalo neraspadnuto sve do današnjih dana, a čuva se u kapeli samostana klarisa u Bolonji u sjedećem polažaju. Uputili smo se zatim u Schio, svetište Marije Kraljice Ljubavi, predivno mjesto podno Alpi. Posjetili smo kuću molitve Cenacolo gdje smo tijekom sv.mise osjetili miris ruže, u znak nazočnosti Gospe – Ruže Otajstvene.
Peti dan boravka u Italiji posvetili smo sv. Bakhiti, prvoj afričkoj svetici, koja je doživjela brojna poniženja i patnje ropstva, kako fizička tako i moralna, ali svojom poniznošću, jednostavnošću i osmjehom plijenila je pozornost i ljubav ljudi. Dominikanka koja nas je dočekala u samostanu ispričala nam je nekoliko crtica iz Bakhitina života i svoje izlaganje završila je svetičinim mislima: “Sve sam dala svom Gospodinu: On će se brinuti za mene… Najbolje stvari za nas, nisu one za koje mi mislimo da su najbolje, nego one koje nam Gospodin udijeli. Kada jedna osoba voli drugu svim srcem, tada čezne da bude s tom osobom: stoga čemu strah od smrti? Smrt nas vodi k Bogu!”
Posljednja destinacija našeg hodočašća bila je Venecija, grad na moru, jedan od najljepših kulturno povijesnih gradova na Mediteranu. Što reći o raskoši toga grada, da nas je bez teksta ostavio sam grad, zaista jest, biti na Markovom trgu, vidjeti Duždevu palaču, most uzdaha, Baziliku svete Marije od zdravlja (Basilica di Santa Maria della Salute), poznata i samo kao Salute, slavna venecijanska crkva koja je scenografski smještena na uski rt između kanala Grande i uvale sv. Marka (Bacino di San Marco), tako da je vidljiva prilikom prilaza trgu sv. Marka. Razgledavanjem Venecije završilo je naše putovanje po svetištima Italije i zaputili smo se prema svojim domovima. Vjerujem da će ovo hodočašće svima nama donijeti mnogo plodova da s još više vjere, ljubavi i nade otvorena srca slijedimo primjer svetaca čije smo živote razmatrali na našem putu.

Danijela Buljan

MLADA MISA VLČ. MIHAELA SOKOLA U ŽUPNOJ CRKVI U NAŠICAMA

8

Veličanstvena proslava Božjega milosrđa zablistala je na dan Gospodnji i Papin dan, 30. lipnja 2019., u našičkoj župnoj crkvi tijekom mlade mise vlč. Mihaela Sokola, koji je ovdje primio sakramente krštenja, prve pričesti i svete potvrde, a prihvativši Riječ koja preobražava svu prošlost i stvara neopisivu novost, naš je župljanin Mihael Sokol prepoznao svoj Put, Istinu i Život u Bogu postavši najprije ministrantom, vrijednim suradnikom Crkve, zatim bogoslovom, liturgijskim čitačem, đakonom, tajnikom beogradskog nadbiskupa mons. Stanislava Hočevara i svećenikom koji svoje poslanje na zemlji shvaća kao put svetosti, rasta u vjeri, ljubavi i nadi.

Svečanost je započela riječima dobrodošlice župnika i dekana fra Zorana Bibića, upućenim mladomisniku Mihaelu, njegovim roditeljima Josipu i Katici, sestri Mariji i nećakinji Matei, te krsnim kumovima Emilu i Marici Lukačić i ostaloj rodbini. Srdačno je pozdravio sve slavljenikove prijatelje, goste iz Zagreba i drugih mjesta, kolege svećenike, braću franjevce, časne sestre, bogoslove, a posebno propovjednika vlč. Tomislava Markića, ravnatelja ureda Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za Hrvate izvan domovine. Pozdrav je uputio i Mihaelovom kolegi mladomisniku iz Zagrebačke nadbiskupije, vlč. Majku Rušecu te s posebnim zadovoljstvom pozdravio goste iz drage Beogradske nadbiskupije: generalnog vikara mons. Aleksandra Kovačevića, kancelara preč. Ivana Poleta, gvardijana franjevačkog samostana u Beogradu fra Benedikta Vujicu  te gosp. Gavrila Grbana, poslanika uprave za Crkve i vjerske zajednice Republike Srbije s posebnim zaduženjem za Katoličku Crkvu i gosp. Josipa Miletića, gradonačelnika Grada Našica te sve nazočne župljane koji su došli podijeliti radost s mladomisnikom i najblistaviji trenutak njegova života. Poželio je mladomisniku da mu današnji dan bude blagoslovljen i nezaboravan te ga pozvao da započne sveto euharistijsko slavlje.

U prigodnoj homiliji propovjednik dr. Tomislav Markić istaknuo je značenje Božjeg milosrđa koje na hebr. jeziku ima dva izraza: hesed ili vječna ljubav i rehem što znači maternica te ukazuje na majčino krilo; ona svoje čedo nosi i povezuje se s njime vezom ljubavi, pokazuje nešto intimno, samu nježnost, dobrotu, strpljivost, požrtvovnost, dok lat. riječ misericordia u izvornom smislu označava bit milosrđa: siromašnom srce dati odnosno imati srce za bijedne i nevoljne. Tumačeći evanđeoske poruke (Lk 9 57-62), istaknuo je tri najvažnije: slijediti Isusa znači spremno poći za Njim bez ovozemaljskog tereta; Isus nas poziva da napustimo svoje prioritete kako bismo mogli slobodnije živjeti i nasljedovati ga; slijediti Isusa znači naviještati kraljevstvo Božje. Podsjetio je mladomisnika na riječi svetoga oca Franje koji stalno poziva na milosrđe, opraštanje i velikodušnost: „ Ne sudite druge, ne osuđujte, nego praštajte; na taj se način oponaša Očevo milosrđe, te sv. Augustin koji kaže: „Gospodin će se prije prestati srditi nego prestati biti milosrdan.“ Naglasio je važnost milosrdnog propovjednika i milosrđe ispovjednika posredstvom kojeg Bog uspostavlja dijalog s narodom. Poručio je mladomisniku da mu u svećeničkom pozivu neće biti lako i podsjetio na biblijske riječi kako niti jedan prorok nije dobrodošao u svoj rodni kraj, zato treba ići kamo ga Božja volja postavi, popit Abrahama kojem Gospodin Knjizi postanka govori: „Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati.“ Poučio ga je neka mu propovijedi budu kratke i jasne, ali pune ljubavi jer kroz njih širi majčinska ljubav, a u ispovjedaonici neka bude pravedan i milosrdan, poput oca iz prispodobe o izgubljenom sinu, jer vjernici u ispovijedi traže oprost i ljubav: „Treba propovijedati kao majka koja bezuvjetno voli svoje dijete.“ Nadahnutu homiliju završio je mladomisničkim motom: Sve mogu u Onome koji me jača. (Fil 4, 13)

Misno slavlje animirao je župni zbor uz sudjelovanje HKD „Lisinski“ iz Našice, a u liturgijskom čitanju sudjelovali su: mladomisnikova majka Katica Sokol i Marijan Miškulin, psalam je pjevao Miroslav Šarić, a molitvu vjernika pročitale su Danijela Buljan i Antonela.

Mladomisniku je čestitku na daru svećeništva uime Župnog pastoralnog vijeća, cijele naše župne zajednice kao i u svoje osobno uputila Mirjam Resler riječima psalmiste: “Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se Njemu!“ U prigodnici je izrazila i nekoliko poticajnih misli i poruka: „Budi svećenik po Srcu Isusovu, blag i milosrdan! O ovom si danu vjerujem sanjao već kao maleni dječak. Ovo je tvoj novi život u Kristu, s Kristom i po Kristu. Gospodin te pozvao, Gospodin te izabrao, ti si mu potreban, s tobom ima svoje planove. On želi preko tebe sijati svoju Riječ, on preko tebe želi dijeliti svoje sakramente, on po tvojim rukama želi biti prisutan na oltaru. Spremno si rekao: „Evo me, Gospodine!“ Veliki je to dar koji si primio, a još je i veća odgovornost. Neće ti uvijek biti lako, ali Bogu je sve moguće! Neka te u teškim trenucima prati i jača snaga Duha Svetoga! Neka ti svećeništvo bude trajni životni poziv posvećen Bogu i ljudima kojima budeš poslan. Budi ponosan i hrabar u svom svećeničkom pozivu. U to ime još ti jednom čestitam na daru svećeništva. Bog te poživio u miru i dobru!

Prigodan dar – misnicu, u ime svih župljana, vlč. Mihaelu predala je Gabrijela Nekić. Na kraju svečanog misnog slavlja mladomisnik je zahvalio gvardijanu fra Zoranu Bibiću na susretljivosti i otvorenosti samostana i crkve za služenja mlade mise. Zahvalio je i svim franjevcima uz koje je odrastao i s kojima je surađivao povjeravajući im svoj dječački san pretvoren u stvarnost. Posebno je pozdravio nazočne roditelje, roditelje, sestru i nećakinju Mateu, rodbinu, prijatelje, svećenike i, časne sestre, bogoslove, sve goste i ponajdraže župljane Našica okupljene na mladomisničkom euharistijskom slavlju. Iskreno je zahvalio najprije Bogu i roditeljima na daru života i daru duhovnog poziva koji je u njemu već od rođenja, ali sazrijevao je dugi niz godina rekavši, između ostalog: „Biti svećenik Kristov najveličanstveniji je, ali i najodgovorniji poziv koji čovjek može imati. I to nije samo poziv, to je i dar, vjerujem izmoljeni dar; to je ljubav, to je žrtva; biti svećenik Kristov jest poziv čovjeku da se u potpunosti uroni u Krista, da postane drugi Krist. To dragi moji prijatelji mi svećenici ne možemo bez vas. Premda smo poslani vama u ime Kristovo, sami ne možemo opstati i potrebne su nam vaše molitve. Zato molite za nova svećenička i redovnička zvanja, ali ne samo za nove svećenike, redovnike i redovnice, već da ti svećenici, redovnici i redovnice postanu sveti po uzoru Srca Isusova i Srca Marijina. Što će nam površni svećenici, što će nam svećenici ako oni ne utjelovljuju Krista ovdje na zemlji? Hvala vam, dragi moji župljani, dragi Našičani, što upravo vi redovito molite za duhovna zvanja te naša župa ima više živućih svećenika, redovnika i redovnica, bogoslova i kandidatica. Šestorica nas je svećenika. Budite i dalje hrabri, odvažni i ustrajni u toj molitvi te se ne bojte i svoje dijete posvetiti Bogu! Veseli me što će i dogodine u našoj župi, ako Bog dadne, biti mlada misa i to Dane Bošnjaka, franjevca, a vjerujem da će uskoro biti i mlada misa Marina Golubovića, dominikanca i drugih našičkih bogoslova. Braćo bogoslovi, ovdje vam čvrsto obećajem svoju molitvenu potporu, ali i svaku drugu koja je u mojoj mogućnosti.

         Prisjetio se sa zahvalnošću i dragih svećenika koji su na njegovom životnom putu imali veliku ulogu, ponajprije fra Ante Perković, koji mu je bio uzor i ohrabrenje u dječačkoj i odrasloj dobi pa je na upit što će biti kad bude velik znao reći: “Bit ću kao p. Ante“, a on mu je jednom zgodom kada je došao u Našice iz Zagreba, prije nekoliko godina, u sakristiji prije mise rekao: „Tko zna…i ti ćeš jednoga dana biti iza oltara. Nikada nije kasno.“ Bila je to prekretnica u njegovom životu! Svoje dječačke ministrantske dane započeo je uz pokojnog fra Ivana Lončara čija ga je mirnoća uvijek nadahnjivala, a nastavio je rasti uz fra Zoltana Dukaia koji ga je prvi od svećenika potaknuo na ozbiljnije razmišljanje o duhovnom pozivu. Svoju odluku i želju da ode u sjemenište prvo je priopćio pokojnom fra Ivanu Mikiću, koji ga je pratio me je pratio sve do svoje smrti u Našicama. Veliko hvala izrekao je fra Franji Jurincu koji ga je kao prefekt dočekao u sjemeništu, a potom mu je bio i gvardijanom i župnikom u Našicama, te mu je kao obiteljskom prijatelju od njegovih mladih svećeničkih dana povjerio ulogu stoloravnatelja za vrijeme ručka. Zahvalio je pokojnom fra Goranu Josipu Račkom za svjedočanstvo njegova svetačkog života! Posebnu je zahvalu na svakoj žrtvi i ljubavi svom prijatelju i propovjedniku preč. dr. Tomislavu Markiću koji je i u dobru i u zlu uz njega od sjemenišnih dana, te propovjedniku i prijatelju na mladoj misi u Beogradu vlč. Božidaru Josipu Tenšeku koji nije nazočan zbog preuzimanja nove svećeničke dužnosti u Kanadi. Zahvalnost za neizmjerno povjerenje uputio je i nenazočnom vlč. dr. Stjepanu Rusanu, župniku župe Blažene Djevice Marije Remetinec – Blato u Zagrebu, u kojoj je živio i bio na pomoć župniku za sve što je trebalo.

O svom životnom putu i duhovnim izazovima u novom okruženju rekao je: „Božja providnost odvela me u Beograd gdje sam upoznao mons. Stanislava Hočevara, beogradskog nadbiskupa i metropolitu te sam po njegovim rukama zaređen za svećenika Katoličke Crkve 22. lipnja ove godine. Veliko hvala Nadbiskupu na svakoj potpori, riječi ohrabrenja i neizmjernom povjerenju koje mi je ukazao kroz proteklu godinu i pol dana. Vjerujem da ću, a i Boga za to molim, opravdati to povjerenje. Hvala na blizini i podršci svećenika Beogradske nadbiskupije, a posebno ovdje prisutnima mons. Aleksandru Kovačeviću, generalnom vikaru, preč. Ivanu Poletu, kancelaru, dr. fra Benediktu Vujici, gvardijanu Franjevačkog samostana u Beogradu, fra Leopoldu Rohmesu, a posebno i veliko hvala na svakoj podršci, pomoći i žrtvi mom prijatelju od sjemenišnih dana vlč. Hrvoju Špeharu. Pozdravljam i zahvaljujem na prisutnosti i bratskoj ljubavi i ostalim svećenicima, a posebno vlč. Majku Rušecu, mladomisniku Zagrebačke nadbiskupije s kojim ću vam zajedno podijeliti mladomisnički blagoslov. I na posljetku, hvala mojim dragim prijateljima, mojoj braći našičkim franjevcima na čelu sa župnikom i gvardijanom fra Zoranom Bibićem koji je ujedno i dekan Našičkog dekanata, što su tako nesebično, široke ruke i iskrena srca otvorili vrata samostana i ove lijepe i drage mi franjevačke i župne crkve sv. Antuna Padovanskog, crkve u kojoj sam primio sakramente krštenja, prve pričesti i krizme, da u njoj mogu zajedno s roditeljima, rodbinom, prijateljima, ali i vama braćo franjevci i svećenici, proslaviti svoju mladu misu, premda i nisam više u cvijetu mladosti, no ona je i vaša mlada misa, mlada misa cijele naše župe. Hvala svim župljanima moje rodne župe Našice koji su bili na mom svećeničkom ređenju i svima onima koji su danas ovdje sa mnom i onima koji su na bilo koji način pridonijeli organizaciji mlade mise: zboru, orguljašima, sakristanu, čitačima, mladima, članovima KUD-a „Lisinski“… Svakog svećenika svima nama dali su njegovi roditelji. Zato uz svećenike treba moliti i za njihove roditelje jer upravo su roditelji ti koji su nama svećenicima prenijeli vjeru, koji su molili i mole za nas, koji su izmolili naše zvanje, ali koji i nad nama svećenicima uvijek strepe. Stoga Vam danas ovdje uz sve prisutne svećenike predajem i njihove roditelje, a posebno one roditelje svećenika koji su ovdje sada s nama, roditelje našega fra Zorana Bibića, preč. Tomislava Markića, fra Darka Sudarića, vlč. Hrvoja Špehara i roditelje vlč. Siniše Paušića koji nažalost zbog zdravstvenih razloga nije ovdje danas s nama. Hvala vama, dragi roditelji svećenika, jer ste svoje sinove darovali Bogu koji će siguran sam vašu žrtvu nagraditi vječnim životom. Neka upravo oni svima vama, braćo i sestre, budu primjer nesebičnosti kako biste upravo vi kao roditelji mogli prepoznati ono što je najbolje za veše dijete: biti obiteljski čovjek ili krenuti Božjim putem…

           Dragi moji Našičani, neka vas i dalje prati zagovor sv. Antuna Padovanskog! Dobro došli ste k meni u Beograd gdje i dalje ostajem na službi tajnika beogradskog nadbiskupa koji mi je povjerio i brigu za mlade, brigu za obnovu cijeloga kompleksa katedrale «Marijanum», brigu za obnovu kompleksa «Tabor» i brigu za Medijski centar Nadbiskupije. Hvala! Bog vas sve blagoslovio i dogodine se vidjeli na još jednoj mladoj misi u Našicama!

Nakon sv. mise mladomisnik je udijelio pojedinačni mladomisnički blagoslov. Svečano misno slavlje uveličali su članovi A sastava foklorne sekcije HKD-a “Lisinski”  i njihov voditelj Miroslav Šarić u narodnoj nošnji našičkoga kraja, te članovi župnog zbora i zbora Snaga Duha koje je na orguljama pratila Ema Knežević.

Foto: Tomislava Justić ;tekst: Danijela Buljan i Marija Pepelko

1 12 13 14 15 16